Petar Škorić

04/11/2026

🎬🇭🇷 „260 DANA“ – FILM KOJI SVAKI HRVAT TREBA POGLEDATI!

Film „260 dana“ nastavlja svoje prikazivanje diljem Hrvatske, donoseći potresnu i istinitu priču o stradanju hrvatskog naroda tijekom velikosrpske agresije na našu Domovinu.

To je priča o Marijanu Gubini, koji je kao desetogodišnji dječak, umjesto bezbrižnog djetinjstva, proživio nezamislivu patnju, zatočeništvo, strah i poniženja. Njegovo svjedočanstvo, pretočeno u knjigu i film, trajni je podsjetnik na stradanja nevinih ljudi i visoku cijenu koju je hrvatski narod platio za svoju slobodu i samostalnost.

Ovaj film je snazno svjedočanstvo o patnji, hrabrosti, vjeri, ljudskom dostojanstvu i snazi oprosta.

❤️🇭🇷 Pozivam sve koji još nisu pogledali film da to svakako učine, a posebno naše mlade generacije, kako bi bolje razumjele kroz kakvu je kalvariju prošao naš narod i koliko je žrtve utkano u temelje slobodne Hrvatske.

Puna podrška Marijan Gubina, čovjeku koji je svoju bol pretvorio u snažno svjedočanstvo istine, sjećanja i oprosta.

🙏 Pogledajte „260 dana“! Neka se istina čuje, žrtve ne zaborave, a takvo zlo nikada ne ponovi! 🇭🇷

02/11/2026

"Istrajat će tilo, dat se neće stina, a i ti si s nama i neka te nima..."

dr. Franjo Tuđman - prvi hrvatski predsjednik
(14. svibnja 1922. - 10. prosinca 1999.)🙏❤️🇭🇷

01/11/2026

‼️ ZNAMENITI SRBI U HRVATSKOJ – A GDJE SU ONI KOJI SU BRANILI HRVATSKU? 🇭🇷

Uz vrlo argumentiran osvrt Zvonimira Despota nameće se još jedno važno pitanje: Kako to da među „100 znamenitih Srba u Hrvatskoj“ nije istaknuto i one pripadnike srpske nacionalne manjine koji su stali u obranu Hrvatske od velikosrpske agresije, za nju se borili, ginuli i dali nemjerljiv doprinos njezinoj slobodi?
Zar oni nisu zaslužili mjesto među znamenitima?

Umjesto odgovora na takva pitanja, svjedočimo selektivnom tumačenju povijesti i nacionalnog identiteta, uz zabrinjavajući izostanak kritičkog odmaka prema interpretacijama koje se mogu uklopiti u politički koncept „Srpskog sveta“.

Posebno je porazno kada takve interpretacije bez potrebne kritičnosti javno podupire hrvatski sveučilišni profesor, plaćen novcem hrvatskih poreznih obveznika.
Povijesna znanost mora počivati na činjenicama i jednakim kriterijima, a ne na političkim i ideološkim simpatijama.

Zvonimir Despot otvara pitanja koja zaslužuju jasne odgovore!

Tvrtko Jakovina bio je jedan od predstavljača biografskog leksikona „100 znamenitih Srba u Hrvatskoj“ na promociji održanoj 27. listopada u zagrebačkom Westinu. Potom je na Telegramu objavio osvrt u kojem je, umjesto ozbiljnije povijesne analize, uglavnom nastavio promovirati knjigu i hrvatskom društvu dijeliti poznate lekcije o nacionalizmu i odnosu prema prošlosti. Od povjesničara njegova iskustva očekivao bih ipak nešto više od oduševljenja knjigom koju je osobno predstavljao. Nemam nikakav problem s knjigom o doprinosu Srba hrvatskoj povijesti i kulturi. Taj je doprinos neupitan. Problem nastaje kada se među znamenite Srbe uvrštavaju i ljudi čije je nacionalno izjašnjavanje bilo drukčije ili znatno složenije od onoga što sugerira naslov leksikona. A još je veći problem kada povjesničar koji inače tako rado upozorava na hrvatske nacionalne mitove takve nedosljednosti jednostavno zaobilazi.

Najbolji je primjer Svetozar Borojević. Jakovina spominje kako ga je pokojni arhivist Milan Pojić svojedobno ljutito upozorio kada ga je nazvao Srbinom iz Hrvatske. Ali ne objašnjava zašto. Upravo je Pojić u katalogu Hrvatskog državnog arhiva iz 2006. objavio Borojevićeve dokumente, među kojima i pismo Slavku Kvaterniku iz 1919. u kojem se feldmaršal izjašnjava kao Hrvat. Sve je to kasnije dodatno još dokazima potkrijepio povjesničar Danijel Tatić u svojoj knjizi u kojoj je prvi put opširno obradio Borojevićev životopis. Istina, Borojević je imao srpsko obiteljsko podrijetlo, ali podrijetlo i osobno nacionalno izjašnjavanje nisu isto. Zašto Jakovini nije važnije što je o sebi rekao sam Borojević nego što je Pojić zbog toga bio ljutit?

Slična je stvar s Arsenom Dedićem i Draženom Petrovićem. Glavni urednik leksikona Ivo Goldstein u razgovoru za Euronews Srbija Dedićevu srpsku pripadnost obrazlaže i pravoslavnim krštenjem, dok za Petrovića priznaje da uredništvu nije poznato njegovo nacionalno izjašnjavanje. Prema kojem se to kriteriju jednom čovjeku nacionalnost određuje prema crkvenom obredu, a kod drugoga se priznaje da osobni iskaz nije poznat? Jakovina takva pitanja ne postavlja.

Posebno je zanimljiva Dubravka Ugrešić, koja se za života uporno protivila nacionalnom svrstavanju i inzistirala na transnacionalnom identitetu. Zar se njezina vlastita volja smije zanemariti samo zato što se nekome uklapa u određenu nacionalnu zbirku? Gdje je tu poštovanje slobode identiteta o kojoj Jakovina toliko govori? A kod Dejana Medakovića Jakovina nalazi prostora za zagrebačko podrijetlo, obiteljsku palaču i odlazak iz Zagreba 1941., ali ne i za njegovu dokumentiranu ulogu u komisiji za pripremu Memoranduma SANU-a. Taj je podatak potvrdila i sama Akademija u izdanju iz 1995. godine. Ne treba Medakoviću pripisivati odgovornost za sve kasnije događaje, ali izostaviti taj dio njegove političke biografije znači ponuditi nepotpunu povijesnu sliku.

I tu dolazimo do biti problema. Zašto se propitivanje hrvatskih nacionalnih interpretacija smatra znanstvenom kritičnošću, a propitivanje srpskog nacionalnog svrstavanja povijesnih osoba gotovo automatski proglašava nacionalističkom uskogrudnošću Pritom ne možemo zanemariti ni širi kontekst. Leksikon izlazi u vremenu kada službeni Beograd godinama razvija koncept „Srpskog sveta“, čiji je sastavni dio i povezivanje srpske povijesne i kulturne baštine izvan granica Srbije. Ne tvrdim da su priređivači leksikona automatski dio tog političkog projekta, ali smatram da se upravo zbog takvih okolnosti mora posebno paziti na kriterije nacionalnog svrstavanja. O toj sam problematici opširno pisao i u svojoj knjizi „Srpski svet – Velika Srbija drugim sredstvima 1836.–2026.“ koja uskoro izlazi iz tiska.

Ne osporavam Jakovini pravo na vlastiti svjetonazor, kao ni pravo da podržava ovu knjigu. Ali smeta mi kada se povijesni kriteriji mijenjaju prema tome čiju nacionalnu interpretaciju treba potvrditi, a čiju osporiti. Jakovina bi hrvatsko društvo liječio od nacionalizma, ali istodobno pokazuje začuđujuće malo kritičnosti prema nacionalnom svrstavanju ljudi koje je samo po sebi itekako prijeporno. No od ozbiljnog povjesničara očekujem da jednako kritički čita hrvatske i srpske nacionalne interpretacije. Jakovina je mogao napisati vrijedan kritički osvrt na leksikon koji otvara brojna povijesna pitanja. Umjesto toga, iz Westina je samo preselio promociju na Telegram. A kada povjesničar počne birati činjenice prema vlastitom svjetonazoru, onda problem više nije u nacionalizmu onih kojima drži lekcije, nego u vjerodostojnosti njegove vlastite historiografije.

31/10/2026

MIŠO KOVAČ 🙏❤️
Legenda čije pjesme žive vječno! ❤️🇭🇷

Otišao je veliki Mišo Kovač, neponovljivi glas Dalmacije i Hrvatske. Čovjek kojemu je bilo dovoljno podignuti ruke da tisuće srca zapjevaju kao jedno.

Njegove pjesme obilježile su naraštaje, naše mladosti, ljubavi, radosti i tuge. Iza velike karijere ostala je i velika osobna bol koju je nosio u srcu.

Hvala ti, Mišo, za sve pjesme, emocije i nezaboravne uspomene. Tvoj glas je utihnuo, ali tvoje pjesme živjet će zauvijek!

Počivaj u miru! 🕯️❤️

29/10/2026

34. OBLJETNICA OSLOBAĐANJA HRVATSKOG JUGA✌️❤️🇭🇷

Danas se s ponosom prisjećamo 34. obljetnice veličanstvene pobjede hrvatskih branitelja i oslobođenja juga Republike Hrvatske, kada je 29. listopada 1992. godine okončana operacija „Oslobađanje juga Hrvatske“.

Toga dana hrvatske su snage u potpunosti oslobodile Konavle, Župu dubrovačku i cijelo dubrovačko primorje, a neprijateljske postrojbe JNA i srpsko-crnogorskih snaga napokon su povučene preko granice. Time je, nakon gotovo godinu dana okupacije, Dubrovnik u cijelosti deblokiran, a hrvatski jug vraćen Domovini.

Svim Dubrovkinjama i Dubrovčanima, Hrvaticama i Hrvatima s hrvatskog juga, kao i cijelom hrvatskom narodu, čestitam ovu veliku obljetnicu ponosa i pobjede.
Posebnu zahvalu i priznanje upućujem svim hrvatskim braniteljima koji su svojim životima i žrtvom omogućili da hrvatski stijeg ponovno zavijori nad jugom Lijepe Naše. 🇭🇷

Za Južno bojište vežu me i osobne uspomene — iz studenog i prosinca 1991., kada sam, zajedno s mojim suborcima iz 141. brigade, u stonskom zaleđu, u selima Stupa i Topolo, sudjelovao u obrani od bjesomučnih prodora četničkih srbo-crnogorskih postrojbi koje su pokušavale ovladati hrvatskim jugom.

S ponosom se prisjećajmo svih naših velikih pobjeda i obljetnica borbe za hrvatsku opstojnost, slobodu i državnu nezavisnost, jer narod koji ne poštuje svoju prošlost – nema ni budućnosti.

🕊️ Vječna slava i hvala svim palim braniteljima!
🙏 Hvala svima koji su nam darovali slobodu i budućnost!

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto! 🇭🇷

28/10/2026

⚪🔵 76 GODINA TORCIDE – OD NACIONALNOG PLAMIČKA DO BUKTINJE HRVATSKE SLOBODE! 🇭🇷❤️🤍💙

76 godina ponosa, prkosa, vjernosti i neizmjerne ljubavi prema Hajduku, Splitu i Hrvatskoj!

Ovih dana u Splitu smo, kroz zanimljive tribine i svjedočanstva starijih generacija torcidaša, ponovno oživjeli uspomene na neka druga, teška, ali ponosna vremena. Na godine kada je Torcida bila puno više od najstrastvenije navijačke skupine, bila je mjesto okupljanja slobodarskog duha, hrvatskog nacionalnog ponosa i otpora tadašnjem komunističkom režimu.

Prisjetili smo se vremena kada su se torcidaši neprestano suočavali s represivnim aparatom jugoslavenske države, policijskim progonima, zabranama i stalnim pokušajima gušenja hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ali Torcida se nije dala!
Unatoč svim pritiscima, na splitskim ulicama i tribinama čuvala je onaj mali, ali neugasivi plamičak hrvatske slobode i nacionalnog ponosa. Plamičak koji je krajem osamdesetih i početkom devedesetih prerastao u veliku domoljubnu buktinju, u ozračju sloma totalitarnog komunističkog jednopartijskog sustava, uspostave višestranačja i stvaranja samostalne hrvatske države.

A kada je velikosrpska agresija zaprijetila opstanku Hrvatske, mnogi torcidaši zamijenili su navijačke šalove vojničkim odorama, tribine rovovima, a pjesmu s Poljuda odlučnom borbom za slobodu Domovine.

Nažalost, neki se nikada nisu vratili svojim obiteljima, prijateljima i voljenom Hajduku. Njihova žrtva ostaje trajno utkana u povijest Torcide, Splita i slobodne Hrvatske.

❤️ Njima, našim poginulim torcidašima i hrvatskim braniteljima, neka je vječna slava i hvala!

Danas, 76 godina nakon osnutka Torcide, s posebnim emocijama prisjećamo se svih generacija koje su gradile njezinu povijest, čuvale njezin identitet i prenosile ljubav prema bijeloj boji s koljena na koljeno.

Jer Torcida kao navijačka skupina je bila i ostala i dio splitskog identiteta, našeg odrastanja, naših uspomena i naše povijesti.

Neka novi narastaji nikada ne zaborave koliko je ljubavi, odricanja, hrabrosti, a u ratnim godinama i ljudskih života, utkano u njezino ime.

SRETAN TI 76. ROĐENDAN, TORCIDO! ⚪🔵

ZA HAJDUKA, ZA SPLIT I ZA HRVATSKU! ❤️🇭🇷

🎥 Prilog iz 1992. godine:
https://fb.watch/grOMUHT7Uy/

27/10/2026

‼️ BL. ALOJZIJE STEPINAC SMETAO JE KOMUNISTIMA DOK JE BIO ŽIV, A IZGLEDA DA NEKIMA SMETA I DANAS, 66 GODINA NAKON SMRTI!

Osuđujem provalu u Stepinčev spomen-dom u Krašiću i sramotno oskvrnuće njegova murala na splitskim Blatinama!

S tugom i ogorčenjem primam vijesti o dva nemila događaja koja su se dogodila tijekom protekle noći, a povezuje ih ime našega blaženog kardinala Alojzija Stepinca, simbola vjernosti Bogu, Crkvi, hrvatskom narodu i vlastitoj savjesti.

U Krašiću je provaljeno u spomen-dom našega Blaženika, mjesto njegova zatočeništva, patnje i molitve. Provalnici su otuđili novac i počinili materijalnu štetu, a srećom nisu oštetili prostorije i relikvije povezane s njegovim životom.

Istodobno je u Splitu, u mome susjedstvu na Blatinama, u Ulici Antuna Branka Šimića, crvenim sprejem oskvrnut mural blaženog Alojzija Stepinca, oštećen njegov lik i išaran grb Vatikana, uz uvredljiv natpis.

Kakva je to mržnja koja ni mrtvima ne dopušta mir? Kome i zašto danas smeta lik čovjeka koji je zbog svojih uvjerenja, vjere i otpora komunističkoj diktaturi prošao progon, montirani politički proces i zatočeništvo?

Alojzije Stepinac smetao je komunističkom režimu jer nije pristao odreći se svojih načela niti podrediti Katoličku crkvu političkoj vlasti. Osuđen je, zatvaran i progonjen, ali njegova vjera i uvjerenja nisu slomljeni.

Komunistički režim nije uspio slomiti Stepinca i njegova su uvjerenja nadživjela režim koji ga je progonio.

I danas, više od šest desetljeća nakon njegove smrti i više od tri desetljeća nakon sloma jugoslavenskoga komunističkog sustava, svjedočimo vandalskim napadima na njegov lik i spomen.

Ne znamo tko su počinitelji niti što ih je motiviralo, ali oskvrnuće Stepinčeva lika i vjerskih simbola zaslužuje nedvosmislenu osudu. Takvim postupcima nema mjesta u slobodnoj, demokratskoj Hrvatskoj, izgrađenoj i na žrtvi svih onih koji su se suprotstavljali komunističkom totalitarizmu i borili protiv velikosrpskih agresora za slobodu i neovisnost.

Posebno žalosti što se oskvrnuće murala dogodilo upravo u našem Splitu, gradu koji je kroz svoju povijest znao čuvati vjeru, identitet i dostojanstvo svojih ljudi.

Zahvaljujem susjedu Zvonimir Lemo, inicijatoru postavljanja murala na Blatinama, koji je o svemu obavijestio nadležne institucije, kao i autoru murala Mariju Vučku – Raketi, koji će oštećenja sanirati.

Očekujem od nadležnih institucija da ozbiljno pristupe ovim događajima, utvrde okolnosti i otkriju počinitelje. Posebno je važno utvrditi postoje li u oskvrnuću murala elementi vjerske netrpeljivosti.

Naš blaženi Alojzije Stepinac nije odgovarao mržnjom na mržnju. Njegova snaga bila je u vjeri, savjesti, praštanju i ustrajnosti u istini.

Zato i danas, uz odlučnu osudu ovakvih postupaka, trebamo ostati dostojanstveni i nepokolebljivi u obrani svojih vjerskih i nacionalnih vrijednosti.

Mogu oskvrnuti mural, mogu oštetiti spomen-dom, ali ne mogu izbrisati Stepinčevo ime, njegovu žrtvu i mjesto koje zauzima u srcima hrvatskih vjernika!

Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas i našu domovinu Hrvatsku! 🇭🇷🙏

25/10/2026

Sjećanje na Blaženu Katarinu Kosaču (1424. – 1478.)
Posljednju bosansku kraljicu i simbol vjernosti, žrtve i nade.

Na današnji dan prisjećamo se smrti Blažene Katarine Kosače, posljednje bosanske kraljice, žene iznimne vjere i snage koja je, u vremenu potpunog sloma Kraljevine Bosne, ostala postojana u ljubavi prema Bogu, svome narodu i domovini.

Katarina, kći velikog hercega Stjepana Vukčića Kosače i supruga kralja Stjepana Tomaša, bila je plemenita katolkinja i franjevka trećoredica koja je u najtežim vremenima turskih osvajanja i nasilne islamizacije Bosne nastojala sačuvati vjeru i dostojanstvo svoga naroda.

Nakon što je izgubila muža i djecu, sina Sigismunda i kćer Katarinu, koji su odvedeni u roblje i poturčeni, kraljica Katarina povlači se u izgnanstvo u Rim. Tamo, slomljenog srca, ali nepokolebljive vjere, piše svoju oporučnu ispravu kojom Bosnu ostavlja Svetoj Stolici, ako se njezina djeca ne vrate kršćanstvu.
Time je Bosnu, zemlju svetih korijena, povjerila u ruke Crkve i Boga, svjesna da je samo tako može sačuvati od potpune propasti i zaborava.

“Znam da su živi. Usnula sam ih... A Bosna moja... smirite se oluje, vidajte joj rane... I još Te jedno molim, Bože — neka me Bosna ne zaboravi.”

U vremenu kada su franjevci i narod podnosili teška stradanja i pritiske da se odreknu svoje vjere, Katarina je postala simbol otpora, postojanosti i nade. Njezin lik i danas živi u molitvama i sjećanjima, u crnim maramama žena Kraljeve Sutjeske, koje i stoljećima kasnije oplakuju „dobru kraljicu“ i čuvaju uspomenu na nju kao znak vjernosti Bogu i domovini.

Blažena Katarina Kosača ostala je svjetionik hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, svjedok žrtve i vjere koja nikada nije posustala.

🕊️ Neka njezin lik i danas bude nadahnuće svima nama da čuvamo ono što je ona branila, svoju vjeru, narod i hrvatsko ime u Bosni.⚜️👑🇭🇷

Zajednica žena HDZ BiH "Kraljica Katarina Kosača"
Fenix Zaklada Hrvatskog Državnog Zavjeta Zajednica žena "Katarina Zrinski", Split PROTV Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat HRVATSKA Hrvatski sabor Vlada Federacije Bosne i Hercegovine Darijana Filipović HDZ Bosne i Hercegovine

22/10/2026

23. listopada 1847. – Dan kada je hrvatski jezik postao službeni jezik👍 🇭🇷

👇Na današnji dan, prije točno 179 godina, Hrvatski sabor donio je povijesnu odluku kojom je hrvatski jezik postao službeni jezik u javnoj uporabi.
Na prijedlog velikog domoljuba Ivana Kukuljevića Sakcinskog, 23. listopada 1847. godine označio je početak novog razdoblja za naš narod i naš jezik – trenutak kada je hrvatska riječ napokon dobila svoje dostojanstvo u vlastitoj domovini.

Prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Saboru održao je upravo Kukuljević 1843. godine. U tom rodoljubnom govoru, koji je bio i čin hrabrosti i prkosa, poručio je:
“Hrvatski jezik će bez službene uporabe ostati u tmini.”

Prije tog povijesnog govora, svi govori i saborski zapisnici, počevši još od 13. stoljeća, bili su pisani na latinskom jeziku. Hrvatski narod stoljećima je vodio borbu za pravo na svoj jezik, suočen s pritiscima da službeni jezici budu latinski, njemački, talijanski ili mađarski. No, zahvaljujući odlučnosti ljudi poput Kukuljevića, hrvatski je jezik izborio svoje zasluženo mjesto u školama, uredima i javnom životu.

Ova odluka bila je jedna od najvećih pobjeda hrvatskog nacionalnog identiteta, jer je jezik oduvijek bio srž našeg naroda, kulture i slobode.

🔹 Od povijesne odluke do zakona
Prošlo je punih 147 godina dok Hrvatski sabor 2024. nije donio Zakon o hrvatskom jeziku, kojim se po prvi put u povijesti sustavno uređuje službena i javna uporaba hrvatskog jezika, osigurava stručna skrb i osniva Vijeće za hrvatski jezik.

Tako je ova generacija ispunila zavjet svojih predaka da hrvatski jezik bude ne samo simbol identiteta, nego i temelj državnosti i suvereniteta Republike Hrvatske.

Danas se s ponosom prisjećamo ovog dana kao simbola pobjede hrvatske riječi, koja je kroz stoljeća čuvala naš narod, našu kulturu i našu slobodu. 🇭🇷

HRVATSKA Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat Hrvatska

21/10/2026

Blagdan svetog Ivana Pavla II. – velikog Pape i prijatelja hrvatskog naroda 🙏🇭🇷

Danas, 22. listopada, s ljubavlju i zahvalnošću prisjećamo se svetog Ivana Pavla II., pape milosrđa i „hodočasnika mira“, koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima hrvatskog naroda.
Bio je veliki prijatelj Hrvatske, koji nam je u najtežim vremenima stvaranja slobodne, samostalne i neovisne države pružao ključnu duhovnu i moralnu potporu.

Njegove riječi i danas odzvanjaju snagom istine:
“Nitko nije toliko siromašan da nema što dati, i nitko nije toliko bogat da nema što primiti.”

Papa Ivan Pavao II. bio je neumorni svjedok vjere, promicatelj ljubavi, nade i dostojanstva svakog čovjeka.
Volio je mlade, štitio obitelj, borio se protiv nepravde, rata i mržnje, i uvijek nas poticao da budemo graditelji mira.

Molitva svetom Ivanu Pavlu II.
𝑂, 𝑠𝑣𝑒𝑡𝑖 𝐼𝑣𝑎𝑛𝑒 𝑃𝑎𝑣𝑙𝑒, 𝑠 𝑝𝑟𝑜𝑧𝑜𝑟𝑎 𝑛𝑒𝑏𝑒𝑠𝑘𝑜𝑔, 𝑝𝑜𝑑𝑎𝑟𝑖 𝑛𝑎𝑚 𝑠𝑣𝑜𝑗 𝑏𝑙𝑎𝑔𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣!
𝐵𝑙𝑎𝑔𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑖 𝐶𝑟𝑘𝑣𝑢, 𝑜𝑏𝑖𝑡𝑒𝑙𝑗𝑖 𝑖 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑒, 𝑖 𝑝𝑜𝑚𝑜𝑧𝑖 𝑛𝑎𝑚 𝑑𝑎 𝑏𝑢𝑑𝑒𝑚𝑜 𝑠𝑖𝑗𝑎𝑐̌𝑖 𝑚𝑖𝑟𝑎.
𝐻𝑟𝑣𝑎𝑡𝑠𝑘𝑖 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑 𝑡𝑒 𝑝𝑎𝑚𝑡𝑖 𝑠 𝑙𝑗𝑢𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑢 𝑖 𝑚𝑜𝑙𝑖 𝑠𝑒 𝑠 𝑡𝑜𝑏𝑜𝑚, 𝑢 𝑣𝑗𝑒𝑟𝑖 𝑖 𝑝𝑜𝑣𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑗𝑢 𝑢 𝐵𝑜𝑔𝑎 𝑖 𝑛𝑎𝑠̌𝑢 𝑁𝑒𝑏𝑒𝑠𝑘𝑢 𝑀𝑎𝑗𝑘𝑢.
Neka tvoj zagovor i danas bude svjetlo koje vodi naš narod putem istine i nade.🙏❤️