Petar Škorić

Website

Petar Škorić Twitter:

28/10/2026

⚪🔵 76 GODINA TORCIDE – OD NACIONALNOG PLAMIČKA DO BUKTINJE HRVATSKE SLOBODE! 🇭🇷❤️🤍💙

76 godina ponosa, prkosa, vjernosti i neizmjerne ljubavi prema Hajduku, Splitu i Hrvatskoj!

Ovih dana u Splitu smo, kroz zanimljive tribine i svjedočanstva starijih generacija torcidaša, ponovno oživjeli uspomene na neka druga, teška, ali ponosna vremena. Na godine kada je Torcida bila puno više od najstrastvenije navijačke skupine, bila je mjesto okupljanja slobodarskog duha, hrvatskog nacionalnog ponosa i otpora tadašnjem komunističkom režimu.

Prisjetili smo se vremena kada su se torcidaši neprestano suočavali s represivnim aparatom jugoslavenske države, policijskim progonima, zabranama i stalnim pokušajima gušenja hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ali Torcida se nije dala!
Unatoč svim pritiscima, na splitskim ulicama i tribinama čuvala je onaj mali, ali neugasivi plamičak hrvatske slobode i nacionalnog ponosa. Plamičak koji je krajem osamdesetih i početkom devedesetih prerastao u veliku domoljubnu buktinju, u ozračju sloma totalitarnog komunističkog jednopartijskog sustava, uspostave višestranačja i stvaranja samostalne hrvatske države.

A kada je velikosrpska agresija zaprijetila opstanku Hrvatske, mnogi torcidaši zamijenili su navijačke šalove vojničkim odorama, tribine rovovima, a pjesmu s Poljuda odlučnom borbom za slobodu Domovine.

Nažalost, neki se nikada nisu vratili svojim obiteljima, prijateljima i voljenom Hajduku. Njihova žrtva ostaje trajno utkana u povijest Torcide, Splita i slobodne Hrvatske.

❤️ Njima, našim poginulim torcidašima i hrvatskim braniteljima, neka je vječna slava i hvala!

Danas, 76 godina nakon osnutka Torcide, s posebnim emocijama prisjećamo se svih generacija koje su gradile njezinu povijest, čuvale njezin identitet i prenosile ljubav prema bijeloj boji s koljena na koljeno.

Jer Torcida kao navijačka skupina je bila i ostala i dio splitskog identiteta, našeg odrastanja, naših uspomena i naše povijesti.

Neka novi narastaji nikada ne zaborave koliko je ljubavi, odricanja, hrabrosti, a u ratnim godinama i ljudskih života, utkano u njezino ime.

SRETAN TI 76. ROĐENDAN, TORCIDO! ⚪🔵

ZA HAJDUKA, ZA SPLIT I ZA HRVATSKU! ❤️🇭🇷

🎥 Prilog iz 1992. godine:
https://fb.watch/grOMUHT7Uy/

‼️ BL. ALOJZIJE STEPINAC SMETAO JE KOMUNISTIMA DOK JE BIO ŽIV, A IZGLEDA DA NEKIMA SMETA I DANAS, 66 GODINA NAKON SMRTI!...
27/10/2026

‼️ BL. ALOJZIJE STEPINAC SMETAO JE KOMUNISTIMA DOK JE BIO ŽIV, A IZGLEDA DA NEKIMA SMETA I DANAS, 66 GODINA NAKON SMRTI!

Osuđujem provalu u Stepinčev spomen-dom u Krašiću i sramotno oskvrnuće njegova murala na splitskim Blatinama!

S tugom i ogorčenjem primam vijesti o dva nemila događaja koja su se dogodila tijekom protekle noći, a povezuje ih ime našega blaženog kardinala Alojzija Stepinca, simbola vjernosti Bogu, Crkvi, hrvatskom narodu i vlastitoj savjesti.

U Krašiću je provaljeno u spomen-dom našega Blaženika, mjesto njegova zatočeništva, patnje i molitve. Provalnici su otuđili novac i počinili materijalnu štetu, a srećom nisu oštetili prostorije i relikvije povezane s njegovim životom.

Istodobno je u Splitu, u mome susjedstvu na Blatinama, u Ulici Antuna Branka Šimića, crvenim sprejem oskvrnut mural blaženog Alojzija Stepinca, oštećen njegov lik i išaran grb Vatikana, uz uvredljiv natpis.

Kakva je to mržnja koja ni mrtvima ne dopušta mir? Kome i zašto danas smeta lik čovjeka koji je zbog svojih uvjerenja, vjere i otpora komunističkoj diktaturi prošao progon, montirani politički proces i zatočeništvo?

Alojzije Stepinac smetao je komunističkom režimu jer nije pristao odreći se svojih načela niti podrediti Katoličku crkvu političkoj vlasti. Osuđen je, zatvaran i progonjen, ali njegova vjera i uvjerenja nisu slomljeni.

Komunistički režim nije uspio slomiti Stepinca i njegova su uvjerenja nadživjela režim koji ga je progonio.

I danas, više od šest desetljeća nakon njegove smrti i više od tri desetljeća nakon sloma jugoslavenskoga komunističkog sustava, svjedočimo vandalskim napadima na njegov lik i spomen.

Ne znamo tko su počinitelji niti što ih je motiviralo, ali oskvrnuće Stepinčeva lika i vjerskih simbola zaslužuje nedvosmislenu osudu. Takvim postupcima nema mjesta u slobodnoj, demokratskoj Hrvatskoj, izgrađenoj i na žrtvi svih onih koji su se suprotstavljali komunističkom totalitarizmu i borili protiv velikosrpskih agresora za slobodu i neovisnost.

Posebno žalosti što se oskvrnuće murala dogodilo upravo u našem Splitu, gradu koji je kroz svoju povijest znao čuvati vjeru, identitet i dostojanstvo svojih ljudi.

Zahvaljujem susjedu Zvonimir Lemo, inicijatoru postavljanja murala na Blatinama, koji je o svemu obavijestio nadležne institucije, kao i autoru murala Mariju Vučku – Raketi, koji će oštećenja sanirati.

Očekujem od nadležnih institucija da ozbiljno pristupe ovim događajima, utvrde okolnosti i otkriju počinitelje. Posebno je važno utvrditi postoje li u oskvrnuću murala elementi vjerske netrpeljivosti.

Naš blaženi Alojzije Stepinac nije odgovarao mržnjom na mržnju. Njegova snaga bila je u vjeri, savjesti, praštanju i ustrajnosti u istini.

Zato i danas, uz odlučnu osudu ovakvih postupaka, trebamo ostati dostojanstveni i nepokolebljivi u obrani svojih vjerskih i nacionalnih vrijednosti.

Mogu oskvrnuti mural, mogu oštetiti spomen-dom, ali ne mogu izbrisati Stepinčevo ime, njegovu žrtvu i mjesto koje zauzima u srcima hrvatskih vjernika!

Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas i našu domovinu Hrvatsku! 🇭🇷🙏

Sjećanje na Blaženu Katarinu Kosaču (1424. – 1478.)Posljednju bosansku kraljicu i simbol vjernosti, žrtve i nade.Na dana...
25/10/2026

Sjećanje na Blaženu Katarinu Kosaču (1424. – 1478.)
Posljednju bosansku kraljicu i simbol vjernosti, žrtve i nade.

Na današnji dan prisjećamo se smrti Blažene Katarine Kosače, posljednje bosanske kraljice, žene iznimne vjere i snage koja je, u vremenu potpunog sloma Kraljevine Bosne, ostala postojana u ljubavi prema Bogu, svome narodu i domovini.

Katarina, kći velikog hercega Stjepana Vukčića Kosače i supruga kralja Stjepana Tomaša, bila je plemenita katolkinja i franjevka trećoredica koja je u najtežim vremenima turskih osvajanja i nasilne islamizacije Bosne nastojala sačuvati vjeru i dostojanstvo svoga naroda.

Nakon što je izgubila muža i djecu, sina Sigismunda i kćer Katarinu, koji su odvedeni u roblje i poturčeni, kraljica Katarina povlači se u izgnanstvo u Rim. Tamo, slomljenog srca, ali nepokolebljive vjere, piše svoju oporučnu ispravu kojom Bosnu ostavlja Svetoj Stolici, ako se njezina djeca ne vrate kršćanstvu.
Time je Bosnu, zemlju svetih korijena, povjerila u ruke Crkve i Boga, svjesna da je samo tako može sačuvati od potpune propasti i zaborava.

“Znam da su živi. Usnula sam ih... A Bosna moja... smirite se oluje, vidajte joj rane... I još Te jedno molim, Bože — neka me Bosna ne zaboravi.”

U vremenu kada su franjevci i narod podnosili teška stradanja i pritiske da se odreknu svoje vjere, Katarina je postala simbol otpora, postojanosti i nade. Njezin lik i danas živi u molitvama i sjećanjima, u crnim maramama žena Kraljeve Sutjeske, koje i stoljećima kasnije oplakuju „dobru kraljicu“ i čuvaju uspomenu na nju kao znak vjernosti Bogu i domovini.

Blažena Katarina Kosača ostala je svjetionik hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, svjedok žrtve i vjere koja nikada nije posustala.

🕊️ Neka njezin lik i danas bude nadahnuće svima nama da čuvamo ono što je ona branila, svoju vjeru, narod i hrvatsko ime u Bosni.⚜️👑🇭🇷

Zajednica žena HDZ BiH "Kraljica Katarina Kosača"
Fenix Zaklada Hrvatskog Državnog Zavjeta Zajednica žena "Katarina Zrinski", Split PROTV Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat HRVATSKA Hrvatski sabor Vlada Federacije Bosne i Hercegovine Darijana Filipović HDZ Bosne i Hercegovine

23. listopada 1847. – Dan kada je hrvatski jezik postao službeni jezik👍 🇭🇷👇Na današnji dan, prije točno 179 godina, Hrva...
22/10/2026

23. listopada 1847. – Dan kada je hrvatski jezik postao službeni jezik👍 🇭🇷

👇Na današnji dan, prije točno 179 godina, Hrvatski sabor donio je povijesnu odluku kojom je hrvatski jezik postao službeni jezik u javnoj uporabi.
Na prijedlog velikog domoljuba Ivana Kukuljevića Sakcinskog, 23. listopada 1847. godine označio je početak novog razdoblja za naš narod i naš jezik – trenutak kada je hrvatska riječ napokon dobila svoje dostojanstvo u vlastitoj domovini.

Prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Saboru održao je upravo Kukuljević 1843. godine. U tom rodoljubnom govoru, koji je bio i čin hrabrosti i prkosa, poručio je:
“Hrvatski jezik će bez službene uporabe ostati u tmini.”

Prije tog povijesnog govora, svi govori i saborski zapisnici, počevši još od 13. stoljeća, bili su pisani na latinskom jeziku. Hrvatski narod stoljećima je vodio borbu za pravo na svoj jezik, suočen s pritiscima da službeni jezici budu latinski, njemački, talijanski ili mađarski. No, zahvaljujući odlučnosti ljudi poput Kukuljevića, hrvatski je jezik izborio svoje zasluženo mjesto u školama, uredima i javnom životu.

Ova odluka bila je jedna od najvećih pobjeda hrvatskog nacionalnog identiteta, jer je jezik oduvijek bio srž našeg naroda, kulture i slobode.

🔹 Od povijesne odluke do zakona
Prošlo je punih 147 godina dok Hrvatski sabor 2024. nije donio Zakon o hrvatskom jeziku, kojim se po prvi put u povijesti sustavno uređuje službena i javna uporaba hrvatskog jezika, osigurava stručna skrb i osniva Vijeće za hrvatski jezik.

Tako je ova generacija ispunila zavjet svojih predaka da hrvatski jezik bude ne samo simbol identiteta, nego i temelj državnosti i suvereniteta Republike Hrvatske.

Danas se s ponosom prisjećamo ovog dana kao simbola pobjede hrvatske riječi, koja je kroz stoljeća čuvala naš narod, našu kulturu i našu slobodu. 🇭🇷

HRVATSKA Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat Hrvatska

Blagdan svetog Ivana Pavla II. – velikog Pape i prijatelja hrvatskog naroda 🙏🇭🇷Danas, 22. listopada, s ljubavlju i zahva...
21/10/2026

Blagdan svetog Ivana Pavla II. – velikog Pape i prijatelja hrvatskog naroda 🙏🇭🇷

Danas, 22. listopada, s ljubavlju i zahvalnošću prisjećamo se svetog Ivana Pavla II., pape milosrđa i „hodočasnika mira“, koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima hrvatskog naroda.
Bio je veliki prijatelj Hrvatske, koji nam je u najtežim vremenima stvaranja slobodne, samostalne i neovisne države pružao ključnu duhovnu i moralnu potporu.

Njegove riječi i danas odzvanjaju snagom istine:
“Nitko nije toliko siromašan da nema što dati, i nitko nije toliko bogat da nema što primiti.”

Papa Ivan Pavao II. bio je neumorni svjedok vjere, promicatelj ljubavi, nade i dostojanstva svakog čovjeka.
Volio je mlade, štitio obitelj, borio se protiv nepravde, rata i mržnje, i uvijek nas poticao da budemo graditelji mira.

Molitva svetom Ivanu Pavlu II.
𝑂, 𝑠𝑣𝑒𝑡𝑖 𝐼𝑣𝑎𝑛𝑒 𝑃𝑎𝑣𝑙𝑒, 𝑠 𝑝𝑟𝑜𝑧𝑜𝑟𝑎 𝑛𝑒𝑏𝑒𝑠𝑘𝑜𝑔, 𝑝𝑜𝑑𝑎𝑟𝑖 𝑛𝑎𝑚 𝑠𝑣𝑜𝑗 𝑏𝑙𝑎𝑔𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣!
𝐵𝑙𝑎𝑔𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑖 𝐶𝑟𝑘𝑣𝑢, 𝑜𝑏𝑖𝑡𝑒𝑙𝑗𝑖 𝑖 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑒, 𝑖 𝑝𝑜𝑚𝑜𝑧𝑖 𝑛𝑎𝑚 𝑑𝑎 𝑏𝑢𝑑𝑒𝑚𝑜 𝑠𝑖𝑗𝑎𝑐̌𝑖 𝑚𝑖𝑟𝑎.
𝐻𝑟𝑣𝑎𝑡𝑠𝑘𝑖 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑 𝑡𝑒 𝑝𝑎𝑚𝑡𝑖 𝑠 𝑙𝑗𝑢𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑢 𝑖 𝑚𝑜𝑙𝑖 𝑠𝑒 𝑠 𝑡𝑜𝑏𝑜𝑚, 𝑢 𝑣𝑗𝑒𝑟𝑖 𝑖 𝑝𝑜𝑣𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑗𝑢 𝑢 𝐵𝑜𝑔𝑎 𝑖 𝑛𝑎𝑠̌𝑢 𝑁𝑒𝑏𝑒𝑠𝑘𝑢 𝑀𝑎𝑗𝑘𝑢.
Neka tvoj zagovor i danas bude svjetlo koje vodi naš narod putem istine i nade.🙏❤️

HRVATSKA JE RASKRSTILA S JUGOSLAVIJOM I KOMUNISTIČKIM TOTALITARIZMOM – NEMA POVRATKA NA STARO!Vijest da je dekan Filozof...
21/10/2026

HRVATSKA JE RASKRSTILA S JUGOSLAVIJOM I KOMUNISTIČKIM TOTALITARIZMOM – NEMA POVRATKA NA STARO!

Vijest da je dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu zabranio skup „Meet the Communist“, u organizaciji Kluba studenata FFZG-a i Revolucionarnog komunističkog saveza, svakako je za pozdraviti. Ali zabrana jednog skupa ne znači i kraj problema!

Posebno zabrinjava što se, više od tri i pol desetljeća nakon stvaranja samostalne Hrvatske, ponovno pojavljuju organizacije koje zagovaraju revolucionarno rušenje postojećeg društvenog poretka, i to upravo u akademskim ustanovama koje bi trebale biti mjesta znanja, slobodne misli i demokratskih vrijednosti, a ne poligoni za ideološku indoktrinaciju i političku radikalizaciju!

Zar nam nisu bile dovoljne krvave lekcije 20. stoljeća?Zar su zaboravljeni Bleiburg, Križni putovi, Goli otok, politički progoni, masovna stratišta i desetljeća gušenja hrvatske slobode?

Upravo zato vrijedi podsjetiti na državničku dalekovidnost dr. Franjo Tuđman - prvi hrvatski predsjednik, koji je dobro razumio povijesne opasnosti jugoslavenskog unitarizma i komunističkog totalitarizma.

U vrijeme njegova predsjedničkog mandata, ustavnim promjenama 1997. godine, izričito je utvrđena zabrana pokretanja postupka udruživanja Hrvatske u saveze koji bi doveli ili mogli dovesti do obnove jugoslavenskoga državnog zajedništva ili neke balkanske državne sveze.

To nije bila slučajna ustavna odredba, nego izraz povijesnog iskustva hrvatskog naroda i odlučnosti da se jednom izborena državna samostalnost trajno zaštiti!

Tuđman je znao da se hrvatska sloboda ne čuva samo granicama i institucijama, nego i nacionalnom sviješću, povijesnim pamćenjem te odlučnošću da se ne ponavljaju pogubne zablude prošlosti.

Zato je danas posebno važno prepoznati pokušaje romantiziranja komunističke revolucije i totalitarnih ideologija, ma pod kakvim se suvremenim nazivima predstavljali.

Nema opravdanja za dvostruke kriterije!
Ako s pravom osuđujemo nacizam i fašizam, onda jednako jasno moramo osuditi i komunistički totalitarizam, njegove zločine i svako opravdavanje političkog nasilja.

Akademska sloboda mora ostati zaštićena, ali ne smije služiti kao opravdanje za poticanje nasilja i bilo kojeg ekstremizma.

Ovaj slučaj mora biti upozorenje i poticaj svima nama! Ne smijemo šutjeti i pasivno promatrati. Moramo pravodobno, odlučno i argumentirano reagirati, upozoravati javnost i od odgovornih institucija zahtijevati poštovanje demokratskih vrijednosti i dostojanstva žrtava totalitarnih režima.

Hrvatska je svoju slobodu preskupo platila da bismo danas ravnodušno promatrali pokušaje rehabilitacije ideologija koje su je desetljećima gušile!

Ne trebaju nam novi revolucionarni komesari, jugoslavenske nostalgije ni ideološki eksperimenti! Trebaju nam demokracija, odgovornost, povijesna istina i poštovanje hrvatske državnosti!

Tuđmanova vizija samostalne, suverene i demokratske Hrvatske ostaje trajna obveza! Hrvatska je izborila svoju slobodu i nema povratka u jugoslavensko zajedništvo ni totalitarno jednoumlje!


Današnji dan slavimo svetoga Luku evanđelista, zaštitnika liječnika i umjetnika. Od srca čestitam blagdan župe Podbablje...
18/10/2026

Današnji dan slavimo svetoga Luku evanđelista, zaštitnika liječnika i umjetnika. Od srca čestitam blagdan župe Podbablje, koja ga stoljećima slavi kao svog zaštitnika, kao i Dan općine Podbablje. Svima koji nose ime Luka neka je sretan i blagoslovljen imendan!

Sveti Luka, evanđelist, bio je blizak suradnik svetog Pavla i pisac trećeg Evanđelja i Djela apostolskih. Prikazao je Isusa kao milosrdnog Spasitelja, koji iscjeljuje dušu i tijelo, donoseći nam Radosnu vijest o Božjoj ljubavi i milosrđu.

Ovaj blagdan podsjeća nas na snagu vjere i važnost molitve, koja hrani dušu i vodi nas na pravi put. Molimo se svetom Luki da nas čuva, kao što je čuvao svoju zajednicu, i da nam udijeli mudrost u svakodnevnim životnim iskušenjima.

Sretan imendan svima koji nose ime Luka i neku od izvedenica tog imena!
Sveti Luka, moli za nas! 🙏❤️

⛪️🇭🇷 NOVA CRKVA SV. JOSIPA U DRVARU – SVJEDOČANSTVO VJERE I NADE U OPSTANAKDanas smo u Drvaru nazočili povijesnom događa...
17/10/2026

⛪️🇭🇷 NOVA CRKVA SV. JOSIPA U DRVARU – SVJEDOČANSTVO VJERE I NADE U OPSTANAK

Danas smo u Drvaru nazočili povijesnom događaju posvete nove župne crkve sv. Josipa, u godini 120. obljetnice osnutka župe i 30. obljetnice obnove crkvenog života.

Svečano misno slavlje i obred posvete crkve i oltara predvodio je banjolučki biskup mons. Željko Majić, uz umirovljenog biskupa mons. Franju Komaricu, svećenike i okupljene vjernike.

Koliko je ovaj dan važan, najbolje svjedoči teška povijest drvarske župe. Prva crkva sv. Josipa izgrađena je 1932. godine. Već 27. srpnja 1941., na povratku s hodočašća sv. Ani kod Knina, ubijeni su župnik vlč. Waldemar Maximilian Nestor i brojni župljani. Uslijedili su rušenje crkve, oduzimanje župne kuće i raseljavanje preostalih katolika.

Nakon pola stoljeća prekinutoga župnog života, zajednica je ponovno zaživjela 1995./1996. godine. Punih trideset godina nekadašnja sportska dvorana služila je kao privremeni bogoslužni prostor. Zato današnja posveta nosi posebnu težinu i radost – u njoj su sabrani desetljeća molitve, strpljenja i ustrajnosti ljudi koji nisu odustali od svoje vjere i zavičaja.

Posebnu zahvalnost upućujem Vladi Republike Hrvatske na potpori izgradnji nove crkve i skrbi za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Nazočnost predsjednika Vlade Andreja Plenkovića s izaslanstvom te predsjedateljice Vijeća ministara BiH Borjane Krišto dodatno je osnažila poruku zajedništva i ohrabrenja Hrvatima ovoga kraja.

Ta potpora mora biti trajan oslonac opstanku Hrvata u cijeloj Banjolučkoj biskupiji – očuvanju vjere i identiteta, ali i stvaranju uvjeta za rad, povratak i dostojanstven život obitelji na svojim ognjištima.

Od srca čestitam župljanima, župniku don Davoru Klecini, biskupima i svim dobročiniteljima koji su pridonijeli ostvarenju ovoga dugo iščekivanog dana.

Neka nova crkva sv. Josipa bude dom molitve, susreta i zajedništva, a njezin zvonik navještaj nade da hrvatski i katolički život u ovom kraju ima budućnost!

Sveti Josipe, čuvaj Drvar i sve njegove žitelje! 🙏🇭🇷

IN MEMORIAM 🇭🇷Bruno Bušić i Blago ZadroDanas se s dubokim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo dvojice velikana hrvatske...
15/10/2026

IN MEMORIAM 🇭🇷
Bruno Bušić i Blago Zadro

Danas se s dubokim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo dvojice velikana hrvatske povijesti – Brune Bušića i Blage Zadre.
Obojica su, u različitim vremenima i na različitim bojištima, svojim životima posvjedočili najveću ljubav i žrtvu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Ante Bruno Bušić, domoljub, pisac i disident, bio je glas hrvatske slobode u emigraciji.
Njegove riječi, kao trubač sa Seine, budile su svijest o hrvatskoj državnosti i potrebi za demokracijom.
Ubijen 1978. u Parizu, od zloglasne jugoslavenske tajne policije (UDBE), Bušić je postao simbol borbe za istinu i slobodu.
Njegovu viziju slobodne Hrvatske u djelo je kasnije pretvorio dr. Franjo Tuđman, a Bušićeva smrt nije ugasila plamen borbe, ona ga je razgorjela u srcima budućih naraštaja.

Na isti dan, 29 godina kasnije, 1991. godine, na Trpinjskoj cesti u Vukovaru, poginuo je general-bojnik Blago Zadro, jedan od najvećih zapovjednika Domovinskog rata.
Njegova hrabrost, odlučnost i vjera u pobjedu bili su ključni za obranu Vukovara, simbola hrvatskog otpora.
Blago je poginuo na prvoj crti obrane, rame uz rame sa svojim suborcima, a godinu dana kasnije i njegov sin Robert položio je život na Kupresu.
Otac i sin, ujedinjeni u ljubavi prema Hrvatskoj, darovali su ono najvrednije, svoje živote, kako bi mi danas živjeli u slobodi.

Ovi heroji su svjetionici hrabrosti i vjere, trajni podsjetnik na cijenu naše slobode.
Njihova žrtva neka nam bude nadahnuće i obveza da gradimo bolju, pravedniju i ponosniju Hrvatsku.

🕯️
Neka vam je laka hrvatska zemlja, koju ste toliko voljeli.
Počivajte u miru Božjem. Vječna vam slava i hvala, naši heroji! 🇭🇷❤️

IN MEMORIAM

- Ante Bruno Bušić (1939.–1978.)
- Blago Zadro (1944.–1991.)
- Robert Zadro (1969.–1992.)

✝️ Počivali u miru Božjem. 🙏

12/10/2026

𝟑𝟏. 𝐎𝐁𝐋𝐉𝐄𝐓𝐍𝐈𝐂𝐀 𝐕𝐑𝐎 „𝐉𝐔𝐙̌𝐍𝐈 𝐏𝐎𝐓𝐄𝐙“ – 𝐒𝐉𝐄𝐂́𝐀𝐍𝐉𝐄 𝐍𝐀 𝐏𝐎𝐁𝐉𝐄𝐃𝐔 𝐊𝐎𝐉𝐀 𝐉𝐄 𝐎𝐓𝐕𝐎𝐑𝐈𝐋𝐀 𝐏𝐔𝐓 𝐌𝐈𝐑𝐔👍💪

Na današnji dan, 12. listopada 1995. godine, završila su napadajna djelovanja u operaciji „Južni potez“, posljednjoj velikoj pobjedničkoj operaciji Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Bila je to završnica dugog i teškog ratnog p**a, obilježenog hrabrošću, zajedništvom i žrtvom hrvatskih branitelja.

Trideset i jednu godinu poslije s ponosom se prisjećamo odlučnosti hrvatskih snaga koje su, nakon „Ljeta ’95“, „Oluje“ i „Maestrala“, nastavile napredovanje u zapadnoj Bosni i stigle nadomak Banje Luke. Ti su vojni uspjesi snažno pridonijeli stvaranju uvjeta za mirovne pregovore i završetak rata u Bosni i Hercegovini.

Posebno mjesto u toj povijesti pripada Splitu, gradu u kojem je potpisan Splitski sporazum i u kojem je bilo sjedište Zapovjedništva Zbornog područja Split, iz kojeg su vođene završne pobjedničke operacije hrvatskih snaga.

🕯️ Danas se s osobitim pijetetom prisjećamo svih poginulih branitelja, među njima Andrije Matijaša Pauka, te svih koji su svoje živote položili u završnim borbama i obrani dostignutih položaja. Iza svake pobjede ostala su njihova imena, njihove obitelji i naša trajna obveza zahvalnosti.

🎥 Pozivam vas da pogledate film o operaciji „Južni potez“, koji smo pripremili u sklopu prošlogodišnjeg obilježavanja njezine 30. obljetnice u Splitu, prema sinopsisu koji sam napisao.

Film je naš doprinos čuvanju uspomene na ljude i događaje koji su obilježili završnicu Domovinskog rata. Pogledajmo ga, podijelimo i približimo mlađim naraštajima da znaju koliko je truda, hrabrosti i žrtve ugrađeno u slobodu i mir.

✍️𝑈 𝑛𝑎𝑠𝑡𝑎𝑣𝑘𝑢 𝑑𝑜𝑛𝑜𝑠𝑖𝑚 𝑐𝑗𝑒𝑙𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖 𝑠𝑖𝑛𝑜𝑝𝑠𝑖𝑠 𝑓𝑖𝑙𝑚𝑎.

𝐕𝐎𝐉𝐍𝐎-𝐑𝐄𝐃𝐀𝐑𝐒𝐓𝐕𝐄𝐍𝐀 𝐎𝐏𝐄𝐑𝐀𝐂𝐈𝐉𝐀 „𝐉𝐔𝐙̌𝐍𝐈 𝐏𝐎𝐓𝐄𝐙“

Nakon četverogodišnje velikosrpske agresije, Hrvatska je 1995. godine pokrenula odlučne aktivnosti za oslobađanje svojih okupiranih područja.

U isto vrijeme, BiH je bila na koljenima u područjima koja su bila pod kontrolom Armije BiH. Nakon velikosrpskog genocida nad muslimanskim stanovništvom u Srebrenici, koji svijet nije zaustavio, prijetio je novi vojni slom – Bihać se nalazio na rubu pada, a međunarodna zajednica tražila je rješenje kako zaustaviti još jednu humanitarnu katastrofu.

U takvim okolnostima predsjednik BiH Alija Izetbegović uputio je pisanu molbu predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu, tražeći vojnu pomoć i ulazak Hrvatske vojske na područje BiH.

Tako je 22. srpnja 1995. u Splitu potpisan Splitski sporazum – povijesna Deklaracija o zajedničkoj obrani Hrvatske i BiH od srpske agresije, koja je zadala konačan udarac agresoru, preokrenula tijek rata u Bosni i Hercegovini te omogućila Daytonski mirovni sporazum.

Hrvatska, iako tada još nije oslobodila cijeli svoj teritorij, nesebično je pružila ruku savezništva – prije svega Hrvatima u BiH, ali i muslimanskom narodu, Bošnjacima, u zajedničkoj borbi protiv velikosrpske agresije, što je u tom trenutku odgovaralo i interesima međunarodne zajednice.

Splitski sporazum omogućio je ulazak HV-a u BiH i otvorio put odlučujućim pobjedničkim operacijama združenih hrvatskih snaga, postrojbi HV-a i HVO-a: od „Ljeta ’95“, „Oluje“ i „Maestrala“ do završne operacije „Južni potez“, koja je omogućila Daytonski mirovni sporazum.

VRO „Južni potez“ – povjesnica i ratni put

Operacija „Južni potez“ bila je zajednička napadajna vojno-redarstvena operacija HV-a i HVO-a, izvedena u zapadnoj Bosni od 8. do 12. listopada 1995. godine.

Bila je to posljednja hrvatska vojna operacija, kojom su hrvatske snage došle svega 23 kilometra od Banje Luke.

Ciljevi operacije bili su:
- Razbiti neprijateljske snage i osloboditi Mrkonjić Grad.
- Ovladati komunikacijama Mrkonjić Grad – Banja Luka i Banja Luka – Čađavica.
- Osloboditi Podrašničko polje, hidroelektranu Bočac i planinu Manjaču.
- Osigurati hrvatske snage za prijelaz u obranu i odbijanje mogućeg protunapada s desne obale Vrbasa.
- Oslabiti pritisak srpskih snaga na 5. i 7. korpus Armije BiH i pomoći njihovu napredovanju u dolini Sane.

Kronologija operacije

8. listopada 1995. – početak operacije

Operacija započinje u ranim jutarnjim satima snažnom topničkom pripremom, nakon koje kreće napad pješaštva uz potporu tenkova i oklopa.

Zbog jakog srpskog otpora, zahtjevnog terena i guste magle napredak je bio ograničen, ali neprijateljska obrana počinje popuštati.

9. listopada 1995. – snažan proboj hrvatskih snaga

Već drugoga dana dogodio se snažan proboj hrvatskih snaga.
- 7. gardijska brigada HV-a oslobađa Stupare, a desni bok štitila je 1. bojna 3. gardijske brigade HVO-a, kroz čiji je borbeni raspored uvedena 2. gardijska brigada HVO-a.
- 4. gardijska brigada HV-a oslobađa Podšiljak.
- 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ) oslobađa sela Gornje Grace i Treskavac.
- 126. domobranska pukovnija HV-a osvaja strateške kote Kragljevica i Budim.

Srpska crta obrane urušava se u selu Baraći, gdje su djelovale postrojbe HVO-a – 1. gardijska brigada, 22. diverzantski odred i 60. gardijska bojna – zatim na području Jezera kod Jajca, na kojem je djelovala 3. gardijska brigada, te cijeli prostor na tom potezu do Mrkonjić Grada ostaje prazan.

Istoga dana u borbi kod Podrašnice pogiba stožerni brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera 4. gardijske brigade, jedan od najpoznatijih vojnih zapovjednika i heroja Domovinskog rata.

10. listopada 1995. – ulazak u Mrkonjić Grad

Hrvatske snage nastavljaju napad uz snažnu topničku potporu.

Dvije srpske brigade povlače se na liniju Vrbas – Crna rijeka – Bjelajce – Mrkonjić Grad – Mala Gradina.

Hrvatske postrojbe koriste njihovo povlačenje i ulaze u središte Mrkonjić Grada te istoga dana izbivaju na Bočac, Dubicu i Čađavicu, kao i na padine Manjače.

11. listopada 1995. – dovršetak napredovanja

Napad se nastavlja prema pravcu Čađavica – Sitnica – poligon Manjača.
- 2. gardijska brigada HVO-a izvodi noćno forsiranje južnim padinama Manjače, s 10. na 11. listopada, i oslobađa šire područje sela Đukalići, a u jutarnjim satima oslobađa HE Bočac.
- 1. gardijska brigada HVO-a osigurava crtu Vrbljanska strana – Dugi Dol.
- 3. gardijska brigada HVO-a drži crtu Kicelj – Crni vrh – Korita.

12. listopada 1995. – završava napadajna operacija

Hrvatska vojska predaje dostignute položaje snagama HVO-a i prelazi u aktivnu obranu.

Bio je posljednji dan rata u BiH.

Zahvaljujući odlučnom udaru hrvatskih snaga, koje su razbile srpske postrojbe, zajedno s partnerima iz Armije BiH oslobodile zapadnu Bosnu i natjerale srpskog agresora za mirovni stol, ostvareni su svi vojno-strateški ciljevi operacije.

Rezultati i učinci

- Oslobođeno je oko 800 km² teritorija – Mrkonjić Grad, HE Bočac i planina Manjača.
- Hrvatske snage još su jedanput pomogle Armiji BiH u slabljenju napadnih djelovanja srpskih vojnih formacija, posebno na području oko Bosanskog Novog i Ključa. Tako su snage 5. i 7. korpusa Armije BiH mogle ostvariti povoljnije vojne položaje u dolini rijeke Sane, Sanskom Mostu i prema Skender Vakufu.
- Hrvatske snage izbile su na 23 kilometra od Banje Luke, u domet dalekometnog topništva.
- Energetski sustav Vrbasa i električna opskrba Banje Luke stavljeni su pod hrvatski nadzor, što je imalo snažan psihološki i strateški učinak.
- Srpske snage u panici se povlače prema Banjoj Luci, a nastaju velike izbjegličke kolone.
- Ovom operacijom hrvatske snage, u združenim aktivnostima s Armijom BiH, očitale su lekciju pobunjenim Srbima, s rezultatima koji su širom otvorili vrata političkim pregovorima o završetku rata na ovim prostorima, što je ostvareno Daytonskim mirovnim sporazumom.
- Podsjećamo kako su hrvatske snage, koje su bile svega 23 kilometra od Banje Luke i imale energetski sustav na rijeci Vrbas pod svojim nadzorom, mogle ući u Banju Luku jer je neprijateljska obrana bila potpuno razbijena, ali su prihvaćeni viši interesi svjetske politike.

Zaključak

Predsjednik Franjo Tuđman o oslobađanju Banje Luke i hrvatskog Podunavlja kazao je:

„Nakon Oluje, Hrvatska je bila u mogućnosti nastaviti operacije za oslobođenje Banje Luke i hrvatskog Podunavlja. To, međutim, međunarodni čimbenici nisu dopustili, prije svega zbog procjena da bi novih 300–500 tisuća izbjeglica iz tih područja stvorilo humanitarni problem, a i radi opasnosti od proširivanja rata zbog mogućeg izravnog uključivanja SRJ u ratni sukob, što bi onemogućilo započete mirovne napore.“

Završne oslobodilačke operacije Domovinskog rata, među kojima i „Južni potez“, označile su konačni kraj velikosrpske osvajačke politike i pobjednički završetak p**a kojim je hrvatski narod izvojevao slobodu i mir.

U samo nekoliko dana, snagom srca, vjere i zajedništva, hrvatski su branitelji oslobodili tisuće kilometara okupiranog teritorija i omogućili da mir ponovno dođe na vrata domova raseljenih i prognanih.

No pobjeda je imala i svoju cijenu jer su u operaciji i očuvanju dostignutih položaja sljedećih dana poginula 42 hrvatska branitelja.

Posljednji poginuli pripadnik Zbornog područja Split bio je Ante Bužančić, pripadnik antiterorističkog voda 72. bojne Vojne policije, a posljednji poginuli hrvatski branitelj u toj operaciji bio je Toni Dragoja, pripadnik 2. gardijske brigade HVO-a.

U samom srcu operacije „Južni potez“, drugoga dana napadnih djelovanja, na području Podrašnice poginuo je i stožerni brigadir Andrija Matijaš Pauk, zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade, junak Domovinskog rata.

Na njegovu oproštaju fra Ignacije Vugdelija izrekao je riječi koje odjekuju u srcima svih hrvatskih branitelja i domoljuba:

„Pao je junak, jedan od brojnih koji kroz ovih nekoliko godina padaju da bismo mi mogli živjeti…

Kad vas sutra vaš sin ili unuk upita ‘što je to bilo 90-ih, kako smo došli do ovoga što imamo’, kažite im jednostavno: ‘Sine, to su ljudi od Boga poslani, vodili narod prema budućnosti, prema sreći’.

A kad budete nabrajali imena onih koji su narod doveli do cilja, nemojte, molim vas, zaboraviti ime Andrije Matijaša Pauka.“

S ponosom, zahvalnošću i tugom prisjećamo se svih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Njihova hrabrost, njihova žrtva i njihova ljubav prema Domovini vječno će živjeti u našem narodu, u slobodi koju su nam darovali i u sjećanju koje nikada ne smije izblijedjeti.

🇭🇷 Vječna slava i hvala hrvatskim braniteljima!

Address

Split
21000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Petar Škorić posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share