17/09/2026
PRIČA O HRVATSKOM DOMOBRANU MILI HODAKU
Prije nekog vremena, u sklopu posjeta korisnika Veteranskog centra, naš je muzej posjetio i hrvatski branitelj Borislav Ozjaković iz Zagreba. Tijekom razgledavanja prostorije posvećene Drugom svjetskom ratu, podijelio je s nama potresnu obiteljsku priču o svom djedu – Mili Hodaku, pripadniku Hrvatskog domobranstva iz vremena Nezavisne Države Hrvatske. Kako nam je ispričao g. Borislav, o svom djedu je najviše saznao iz priča svoje majke, čiji je život bio obilježen gubitkom oca koji je preživio Bleiburšku tragediju, ali se nikada nije vratio kući. O svom djedu Borislav navodi: „ Mile Hodak, sin Jelene i Ante, rođen je 15. siječnja 1910. godine u selu Drežnik Grad, općina Rakovica, gdje je završio osnovnu školu. Oženio se Marijom Pavlić, također iz Drežnika, s kojom je dobio tri kćeri – Jelenu, Anku i Mariju. U Domobransku pješačku postrojbu, 3. satniju, 1. bojnu 11. gorske pukovnije sa sjedištem u Petrinji, mobiliziran je 1942. godine s kojom je ratovao u Lici, Bosni, a pred kraj rata u Slavoniji, gdje je 1945. godine na Papuku i ranjen. Nakon kapitulacije NDH, zajedno s drugim hrvatskim postrojbama povlači se prema Bleiburgu, gdje ga zarobljavaju partizanske jedinice te odvode u logor Jastrebarsko.
Iz logora se u lipnju uspio pismom javiti obitelji ( prijepis pisma možete vidjeti u komentarima ). Krajem lipnja ili početkom srpnja prebačen je u logor Turanj kod Karlovca, gdje mu je rodbina dva dana za redom donosila ručak i gdje su ga posljednji put vidjeli živog. Kada su ga treći dan došli posjetiti, Mile više nije bio u logoru. Obitelj je tada dobila tek šturu informaciju da je 'otišao sa svojom jedinicom'. No, prema pouzdanim izvorima iz tog vremena, rodbina je doznala da su zatočenike iz logora partizani noću odvozili kamionima na područje Cvijanović brda kod Slunja, gdje su bili likvidirani. Nažalost, do danas mnogi od njih, pa tako ni tijelo Mile Hodaka, nisu pronađeni.“
Kako nam je rekao g. Borislav, biografija je sastavljena prema svjedočenju Miline kćeri Anke, njegove majke.
Za nas u muzeju ovo je možda „ još jedna priča“ iz Drugog svjetskog rata, ali za obitelji koje su u bilo kojem vremenu izgubile svoje najmilije – ta bol i sjećanje traju zauvijek. U posljednje vrijeme otkrivaju se nova stratišta iz Drugog svjetskog rata, pa se nadamo da će i obitelj Mile Hodaka jednoga dana saznati punu istinu o njegovoj sudbini te mu omogućiti dostojanstven pokop.
Zahvaljujemo g. Borislavu Ozjakoviću na ovoj osobnoj priči, na ustupljenim fotokopiranim dokumentima svoga djeda i prijepisu posljednjeg djedovog pisma obitelji, koji će biti izloženi u muzeju kao trajni podsjetnik na strahote rata i patnju hrvatskih obitelji.
Inv. br. dok - 4 / 4.
