15/10/2026
IN MEMORIAM - dr. sc. Jelena Očak
Postoje ljudi koji ne moraju biti rođeni u nekom gradu da bi mu pripadali. Ljudi koji njegovu prošlost čuvaju kao vlastitu, koji poznaju njegove priče, pamte njegove ljude i neumorno tragaju za onim što bi vrijeme, da nije njih, možda zauvijek odnijelo u zaborav.
Jedna od takvih bila je naša draga dr. sc. Jelena Očak (Zagreb, 1. VI. 1934 - Zagreb, 12. X. 2026) od koje se opraštamo s iskrenom zahvalnošću i osjećajem da je njezinim odlaskom Klanjec izgubio nekoga doista posebnog.
Rođena Zagrepčanka, koja se za života podjednako smatrala i Klanjčankom. U staroj obiteljskoj kući u Ulici dr. Ive Broza, u kojoj je sa suprugom Stankom Lasićem pronalazila mir i zadovoljstvo, čuvala je ne samo uspomene svoje obitelji nego i ljubav prema gradu kojemu je posvetila velik dio svojega znanstvenog i osobnog života.
Bila je strastvena istraživačica, neumorna tragačica za starim fotografijama, razglednicama, dokumentima i zaboravljenim pričama. Antikvarijati, obiteljske ostavštine i nedjeljna jutra na zagrebačkom Britancu bili su njezina neiscrpna nalazišta malih dragocjenosti iz klanječke prošlosti. Koliko smo samo p**a zahvaljujući njoj ugledali neki davno zaboravljeni prizor našega grada, prepoznali lica ljudi kojih više nema ili saznali nešto što dotad nismo znali.
S osobitom znanstvenom strašću posvetila se istraživanju života i djela Antuna Mihanovića. Njezina monografija Antun Mihanović iz 1998. godine ostaje nezaobilazno djelo za razumijevanje života i djelovanja autora stihova hrvatske himne sa svim relevantnim biografskim podatcima, od Mihanovićeva rođenja u Zagrebu na Harmici 6, do smrti 1861. u Cesargradskim Novim Dvorima kod Klanjca. Iza te knjige stoje godine istraživanja, predanosti, osobnog odricanja i jedna jednostavna, ali iskrena želja da svom Klanjcu, kako je sama govorila, ostavi nešto dragocjeno i trajno. I ostavila je. Mnogo više nego što je možda i sama slutila.
Svojom poznatom energijom aktivno je sudjelovala u pripremi velike proslave 200. obljetnice rođenja Antuna Mihanovića koja je u lipnju 1996. godine pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora održana u Klanjcu te dala izniman doprinos organizaciji znanstvenog skupa „Antun Mihanović i njegovo doba“ koji je te godine u našem gradu okupio čak 17 uglednih hrvatskih znanstvenika.
Uz svečanost obilježavanja 210. godišnjice rođenja autora stihova hrvatske himne, posljednji je put u Klanjcu održala svečani referat te na izložbi u Gradskoj knjižnici izložila samo mali dio starih razglednica, fotografija i arhivskog materijala o Mihanoviću i Klanjcu.
Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje je 1966. na Filozofskome fakultetu diplomirala jugoslavistiku, anglistiku i rusistiku. Na istome fakultetu magistrirala je 1976. bibliotekarstvo i informacijske znanosti, te doktorirala 1993. disertacijom o Antunu Mihanoviću. Sve do umirovljenja 1999. radila je u Knjižnici Zavoda za slavensku filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uređivala je publikacije iz niza Croatica Bibliografije (1975–81), a priloge je objavljivala u časopisima Kaj, Hrvatsko zagorje i Croatica. Objavila je nekoliko znanstvenih priloga u časopisima i zbornicima te dvije knjige, Pjesnik i gospodarstvenik: Mihanovićev gospodarski poduhvat 1828–1831 (1996) i monografiju Antun Mihanović (1998). Autorica je izložbe i kataloga Antun Mihanović, održane u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu (1990–91).
No, uz znanstvenicu, knjižničarku i publicisticu, mi ćemo pamtiti i jednu drugu Jelenu.
Onu iznimno lijepu mladu djevojku koje se stariji Klanjčani još sjećaju s kupanja na Sutli za vrijeme ljetnih ferija. Onu koja je prijateljevala s brojnim klanječkim obiteljima, satima razgovarala o ljudima i događajima, povezivala obiteljske uspomene i povijesne činjenice. Onu koju naši zagrebački studenti pamte kao osobu koja bi im se često našla pri ruci.
I, naravno, pamtit ćemo njezinu legendarnu bijelu četvorku čiji je dolazak u Klanjec (bez obzira što smo ga se malo morali i paziti) gotovo redovito značio da Jelena donosi neku novu fotografiju, staru razglednicu, dokument ili priču koju jedva čeka podijeliti s nama. Uvijek znatiželjna, uvijek puna energije, uvijek zaljubljena u prošlost svojega Klanjca.
Neki ljudi odu, ali dio njih zauvijek ostane u gradu koji su voljeli.
Ostaju u knjigama koje su napisali, fotografijama koje su sačuvali, pričama koje su nam ispričali.
S dubokim poštovanjem i iskrenom tugom izražavamo sućut Lei i svima koji su Jelenu voljeli i poštovali.
Zbogom, draga Jelena.
Posljednji ispraćaj Jelene Očak bit će u petak 16. listopada 2026. u 12,00 sati u krematoriju na Mirogoju.