18/10/2026
Koliko zapravo traje jedna ljudska bol? Može li se izmjeriti godinama koje su prošle, suzama koje su isplakane ili svim onim trenucima u kojima je netko toliko nedostajao, a nije ga bilo?
Trideset i pet godina za nekoga je čitava vječnost, a za naše obitelji to je trideset i pet godina čekanja da se otvore vrata koja se više nikada neće otvoriti.
Zato je upravo toliko važno da se svakog listopada ponovno okupimo. Ne možemo promijeniti ono što se dogodilo, ne možemo vratiti izgubljene živote niti obiteljima oduzeti njihovu tugu. Ali možemo učiniti da u toj tuzi ne budu sami.
Danas smo to ponovno pokazali.
Posebno emotivan bio je prizor djece koja su stajala uz imena naših stradalih mještana, držeći njihove fotografije. Između tih fotografija i dječjih lica stajalo je 35 godina povijesti, toliko neispričanih priča i života koji su mogli biti drukčiji. A opet, u tom prizoru bilo je i nade. Jer djeca koja danas u rukama nose njihove fotografije sutra će nositi sjećanje na njih.
Od srca zahvaljujemo izaslaniku predsjednika Republike Hrvatske, izaslaniku predsjednika Hrvatskog sabora, izaslanici predsjednika Vlada Republike Hrvatske, izaslaniku Ministra obrane, zamjeniku župana Vukovasko-srijemske županije, zamjeniku gradonačelnika Grad Vukovar, općinskim načelnicima, predstavnicima Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, hrvatskim braniteljima i braniteljicama, hrvatskim ratnim vojnim invalidima, predstavnicima udruga, političkih stranaka i svima koji su danas došli u Lovas položiti vijenac i pokloniti se našim žrtvama.
Hvala vam što svojim dolaskom potvrđujete da žrtva naših ljudi zaslužuje poštovanje i sjećanje cijele Hrvatske! Obiteljima koje su izgubile svoje najmilije takva pažnja znači mnogo više od samog protokola. Ona im govori da njihova bol nije zaboravljena i da njihovi najmiliji nisu zaboravljeni.
Iskreno hvala Udruzi dragovoljaca i veterana Domovinakog rata-Ogranak Općine Lovas, DVD Lovas, Tvornica kulture, našem župniku i đakonu, učenicima, roditeljima, djelatnicima OŠ Lovas, svim sudionicima programa te djelatnicima Općine Lovas, komunalnim djelatnicima te zaposlnicama projekta Zaželi. Hvala svakome tko je pomogao u organizaciji, tko je preuzeo neku obvezu te izdvojio svoje vrijeme.
Hvala svim našim mještanima, a posebno obiteljima stradalih, koje već 35 godina nose teret koji nitko ne bi trebao nositi.
Neka Lovas i Opatovac budu mjesta u kojima će djeca odrastati bez straha, u kojima će se život uvijek iznova rađati i u kojima nikada nećemo zaboraviti koliko je nevinih života položeno da bismo danas mogli živjeti u miru.
Jer vrijeme prolazi. Ali vrijeme rane ne briše.
Neka im je vječna slava i hvala. 🕯️
Općinska načelnica
Lea Vidić
