16/10/2026
Sloboda izražavanja temelj je demokratskog društva. No uz nju ide i odgovornost za izgovorene riječi te poštovanje prava i dostojanstva drugih. Sloboda jedne osobe završava ondje gdje počinje sloboda druge.
Zato osuđujemo poruke saborskog zastupnika Marina Miletića kojima dovodi u pitanje potrebu za gradnjom novih islamskih centara u Hrvatskoj, kao i sramotna ustaška, nacistička i antisemitska skandiranja dijela navijača u Splitu.
Riječ je o različitim događajima, ali u njihovoj pozadini prepoznajemo isti opasan obrazac: stvaranje straha i netrpeljivosti prema onome tko je druge vjere, nacionalnosti ili podrijetla. Kada se ljude počne promatrati kao manje poželjne samo zato što su drugačiji, granica koja razdvaja političku provokaciju od otvorene mržnje postaje sve tanja.
Muslimanski vjernici ravnopravni su članovi našeg društva. Njihovu vjersku slobodu ne možemo uvjetovati procjenom pojedinog političara o tome koliko im je „prostora“ za vjeru dovoljno. Hrvatska svoja prava i slobode ne određuje prema tome što je dopušteno ili zabranjeno u drugim državama, nego prema vlastitom Ustavu, zakonima i vrijednostima demokratskog društva.
Istodobno, veličanje nacizma i ustaštva te pozivanje na nasilje nad Židovima zahtijevaju odlučno i beskompromisno postupanje nadležnih institucija. Očekujemo da se počinitelji identificiraju i procesuiraju u skladu sa zakonom, a od Marina Miletića očekujemo političku odgovornost za poruke koje šalje.
Jer netrpeljivost ne počinje tek onda kada netko na ulici uzvikuje otvorene poruke mržnje. Počinje mnogo ranije, kada se ljude dijeli na poželjne i nepoželjne, kada se njihova prava dovode u pitanje zato što pripadaju drugoj vjeri ili zajednici i kada se strah od drugačijega počne koristiti kao politički alat.
Na takve pojave moramo reagirati. Svako prešućivanje, opravdavanje i relativiziranje pomiče granicu onoga što se u društvu smatra prihvatljivim. A iskustvo nas uči da se jednom pomaknuta granica vrlo teško vraća.
Pred mržnjom i veličanjem zločinačkih ideologija nema neutralne pozicije. Jednako tako, nema mjesta ni politici koja na strahu od drugih pokušava graditi podršku. Ili se takvim pojavama jasno suprotstavljamo ili im šutnjom i relativiziranjem ostavljamo prostor.
Od onih koji vode naš grad očekujemo nedvosmislenu osudu, bez političkog kalkuliranja i pokušaja da se nikome ne zamjere.
Naša Rijeka mora biti grad u kojem se nitko ne osjeća manje vrijednim ili manje dobrodošlim zbog svoje vjere, nacionalnosti ili podrijetla. Grad koji svoje antifašističke vrijednosti i otvorenost potvrđuje djelima.
Za takvu ćemo se Rijeku uvijek zalagati i boriti.
