23/08/2026
Ova fotografija možda govori više od svih riječi
Zvonimir Troskot.🇭🇷
Ova fotografija možda više od svih riječi govori o tome što se jučer dogodilo.
Dok se sabornica praznila, a zastupnici vraćali svojim godišnjim odmorima, Zvonimir Troskot ostao je sjediti, pognute glave, iscrpljen nakon mjeseci obilazaka Like, razgovora s ljudima, slušanja njihovih strahova i donošenja njihovih problema i dokumenata u Zagreb. Mjesecima je pokušavao natjerati Hrvatsku da vidi što se događa u njezinu srcu.
Vladajuća većina poručila je: ne hitnoj sanaciji, ne konkretnim rokovima, ne jasnom planu i ne utvrđivanju odgovornosti. Iznad svega, poručila je jedno veliko i hladno „ne“ Lici i ljudima koji ondje žive – njihovu pravu da znaju što je završilo u njihovoj zemlji, kakvu vodu ostavljaju svojoj djeci i hoće li ih država zaštititi.
Jer dok jedni nakon glasovanja mogu ustati i otići, njima ova priča ne završava izlaskom iz sabornice. Oni ostaju živjeti uz tu zemlju, piti tu vodu i pitati se što ostavljaju svojoj djeci.
Vlast koja je dopustila da se sve ovo dogodi imala je priliku pokazati da razumije razmjere problema. Umjesto toga, odbila je konkretne zahtjeve za djelovanjem, kao da se odbacivanjem saborskih zaključaka može odbaciti i stvarnost.
Zato ova pognuta glava nije znak predaje. To je trenutak umora čovjeka koji je mjesecima udarao u zid institucija. Ali glava će se ponovno podignuti jer postoje trenuci kada politika prestaje biti pitanje stranaka, mandata i postotaka, a postaje pitanje najjednostavnije ljudske obveze: hoćeš li šutjeti kada znaš da nešto nije u redu?
Mi nećemo šutjeti. Nastavit ćemo tražiti sanaciju, jasne rokove i odgovornost sve dok se posljednja bačva i posljednja tona otpada ne uklone i ljudi u Lici ne budu sigurni da njihova zemlja nije ničije odlagalište.
Zato pozivamo sve građane da 5. rujna dođu u Zagreb i stanu uz Ličanke i Ličane koji ovu borbu vode mjesecima i uz one koji su bili uz njih dok je bilo lakše okrenuti glavu.
Jedan od njih je Zvonimir Troskot.
