01/11/2026
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
Svojih se pokojnika sjećaju i oni koji ne vjeruju. No vjera našem sjećanju daje novu dimenziju nade: naši pokojni nisu prestali postojati; vjerujemo da ih Bog nije prepustio smrti, nego ih poziva u puninu života sa sobom.
Današnja je svetkovina zato izvor nade ne samo kad mislimo na one koji su živjeli prije nas nego i za nas koji sada živimo. Osobito je to za one koji podnose siromaštvo i patnju, koji traže pravednost i grade mir, koji su ponizni i milosrdni, koji vjeruju, po vjeri žive i zbog vjere trpe.
No ako danas s ljubavlju slavimo svetost drugih, a sutra ćemo osobito moliti za naše pokojne, ne smijemo zaboraviti ni poziv na vlastitu svetost: biti siromašni duhom, krotki, milosrdni, čista srca i mirotvorci; ne bojati se tuge i patnje, biti gladni i žedni pravednosti te ostati vjerni i onda kada smo zbog pravednosti progonjeni.
Ali vlastitu svetost ne možemo ograničiti na jedan datum. Ona traži svakodnevni trud: dan po dan, sat po sat, minutu po minutu. Lakše je slaviti svetost drugih i moliti za pokojne nego raditi na sebi i vlastitoj svetosti. No slavljenje svetaca i molitva za pokojne trebaju nas potaknuti i na ovo drugo: da već sada svoj život usmjeravamo prema budućnosti.
Kozala je živa.
