22/05/2026
Kryetarja Haxhiu: Në Dubravë shteti serb veproi si aparat vrasës
Kryetarja e Kuvendit të Republikës së Kosovës, Albulena Haxhiu, mori pjesë në shënimin e 27 vjetorit të masakrës në Burgun e Dubravës.
Në fjalën e saj para të pranishmëve, kryetarja Haxhiu tha se burgu është vend ku shteti e mbyll derën nga jashtë, ndërsa ai që gjendet brenda tij nuk ka as armë, as liri e as mundësi të mbrohet. Jeta e të burgosurit, shtoi ajo, është në duart e institucionit që e ruan.
“Për këtë arsye, masakra e Dubravës, nuk mund të trajtohet si krim i zakonshëm lufte. Sepse masakra e Dubravës ndodhi brenda një institucioni shtetëror, nën administrimin e shtetit serb, mbi njerëz të paarmatosur, të mbyllur dhe të pambrojtur”, theksoi kryetarja Haxhiu, duke shtuar se pesha e krimit bëhet edhe më e rëndë kur dihet se të burgosurit shqiptarë nuk ishin aty rastësisht.
Në pranverën e vitit 1999, në Dubravë, shtoi ajo, u sollën njerëz nga burgje e qendra ndalimi, nga Kosova por edhe nga Serbia.
“Të dënuar politikë, të dënuar për vepra të ndryshme, të arrestuar në rrethanat e luftës u grumbulluan aty. Të gjithë u gjendën brenda atij burgu që ishte kthyer në instrument të krimit shtetëror”, theksoi kryetarja e Kuvendit.
Sipas saj, në Dubravë, shteti serb e ndërtoi krimin mbi një kurth të dyfishtë.
“Së pari, i mbajti të burgosurit shqiptarë brenda një objekti që e kishte futur në logjikën e luftës. Pastaj, kur rreziku i bombardimit u bë i afërt, ata që mbanin çelësat u larguan për t’u fshehur, ndërsa shqiptarët e burgosur aty mbetën të mbyllur. Mbi atë braktisje të qëllimshme u ngrit edhe mashtrimi: që vrasjet t’i visheshin sulmeve të NATO-s. Më 19 maj u goditën objektet e burgut, përfshirë pavijonet, ndërsa më 21 maj pati sërish goditje gjatë ditës në objektet e burgut dhe rrethinë”, theksoi ajo.
Kryetarja Haxhiu tutje tha se disa prej të burgosurve shqiptarë, që ndodheshin jashtë pavijoneve për punët e zakonshme të burgut, morën veglat që kishin pranë dhe nisën t’i thyenin dyert e drynat për t’i nxjerrë shokët jashtë qelive.
“Në mes të atij tmerri, të burgosurit gjetën mënyrë për t’i dërguar mesazh botës. Me copa plastike të bardha, në oborrin e burgut, shkruan fjalën “HELP”. Ishte një thirrje e thjeshtë, e shkurtër, por e kuptueshme për botën. Përmes kësaj thirrjeje, të burgosurit treguan se janë gjallë. Dhe kjo pati sukses, ngase sulmet ajrore u ndalën. Por edhe ajo fjalë, “HELP”, u bë arsye për tërbimin e vrasësve. Sepse ajo e prishte skenarin e tyre. Ajo tregonte se brenda burgut kishte njerëz të gjallë, të burgosur dhe dëshmitarë”, u shpreh Haxhiu.
Kryetarja e Kuvendit tha se pas kësaj, më 22 maj, të burgosurit u urdhëruan të rreshtoheshin, nën pretekstin se do të transferoheshin.
“Në vend të transferimit, mbi ta u hap zjarr. Të rreshtuar, të paarmatosur, të pambrojtur, ata u qëlluan brenda oborrit të burgut. Dëshmitë e të mbijetuarve flasin për sulme të tjera gjatë asaj dite dhe ditës pasuese, për njerëz që kërkonin shpëtim në ndërtesat e dëmtuara, për të plagosur që nuk kishin ndihmë, për të burgosur që u përpoqën ta shpëtonin njëri-tjetrin. Në mekanizmin e krimit u përfshinë edhe të burgosurit serbë, të dënuar për krime të rënda, të cilët u armatosën dhe u vunë në shërbim të aparatit shtetëror serb. Më 23 maj, dhuna vazhdoi. Sulmet ndaj të burgosurve që kishin mbetur brenda kompleksit e shtuan edhe më shumë bilancin e vdekjes”, nënvizoi kryetarja Haxhiu, ndërsa shtoi se 116 të burgosur shqiptarë u vranë dhe qindra të tjerë u plagosën në Burgun e Dubravës, në një hapësirë ku shteti serb kishte përgjegjësi të plotë mbi ta.
Në prag të këtyre ditëve, më 16 maj 1999, shtoi ajo, nga Burgu i Dubravës u nxor edhe profesor Ukshin Hoti, prej kur edhe mbetet i zhdukur.
“Një mendje politike e rrallë e Kosovës, një njeri që e kishte menduar lirinë si rend historik, u zhduk pikërisht aty”, pohoi Haxhiu.
Ajo tha më tej se në Dubravë, shteti serb veproi si aparat vrasës.
“I kishte të burgosurit në regjistra, në pavijone, në rreshta, nën urdhra dhe të mbyllur. Kjo është arsyeja pse Dubrava ka peshë të veçantë juridike dhe morale. Aty krimi nuk ndodhi sepse shteti mungoi. Aty krimi ndodhi sepse shteti ishte i pranishëm në çdo hallkë: në komandë, në rojë, në armë, në mashtrim dhe në përpjekjen për ta fshehur të vërtetën”, theksoi ajo.
Kryeparlamentarja Haxhiu tha se sot nuk mjafton ta përmendim Dubravën si datë, por duhet kuptuar si dëshmi për krimet monstruoze të Serbisë, kundër qytetarëve të pambrojtur shqiptarë.
“Gjithashtu duhet ta kuptojmë edhe si dëshmi të detyrës sonë që emrat e të vrarëve, dëshmitë e të mbijetuarve dhe e vërteta e plotë e Dubravës të bëhet pjesë e ndërgjegjes shtetërore të Republikës së Kosovës”, tha në fjalën e saj kryetarja Albulena Haxhiu.
----------------------------------
Predsednica Haxhiu: U Dubravi je srpska država delovala kao aparat za ubijanje
Predsednica Skupštine Republike Kosovo, Albulena Haxhiu, prisustvovala je obeležavanju 27. godišnjice masakra u zatvoru u Dubravi.
U svom obraćanju prisutnima, predsednica Haxhiu je rekla da je zatvor mesto gde država zatvara vrata spolja, dok onaj ko se nalazi unutra nema ni oružje, ni slobodu, niti mogućnost da se brani. Život zatvorenika, dodala je ona, nalazi se u rukama institucije koja ga čuva.
“Zbog toga se masakr u Dubravi ne može tretirati kao običan ratni zločin. Jer se masakr u Dubravi dogodio unutar jedne državne institucije, pod upravom srpske države, nad nenaoružanim, zatvorenim i nezaštićenim ljudima”, naglasila je predsednica Haxhiu, dodajući da težina zločina postaje još veća kada se zna da albanski zatvorenici nisu bili tamo slučajno.
U proleće 1999. godine, u Dubravu su, dodala je ona, dovedeni ljudi iz zatvora i pritvorskih centara, sa Kosova ali i iz Srbije.
“Politički osuđenici, osuđenici za različita dela, uhapšeni u okolnostima rata, bili su tamo okupljeni. Svi su se našli unutar tog zatvora koji je bio pretvoren u instrument državnog zločina”, istakla je predsednica Skupštine.
Prema njenim rečima, u Dubravi je srpska država izgradila zločin na dvostrukoj zamci.
“Najpre su albanske zatvorenike držali zatvorene u objektu koji je već bio uključen u ratnu logiku. Zatim, kada je opasnost od bombardovanja postala neposredna, oni koji su držali ključeve povukli su se kako bi se sklonili, dok su albanski zatvorenici ostali zaključani. Na tom namernom napuštanju izgrađena je i obmana: da se ubistva pripišu napadima NATO-a. Dana 19. maja pogođeni su objekti zatvora, uključujući paviljone, dok su 21. maja tokom dana usledili novi napadi na zatvorske objekte i njihovu okolinu”, navela je ona.
Predsednica Haxhiu je dalje rekla da su neki od albanskih zatvorenika, koji su se nalazili van paviljona zbog uobičajenih zatvorskih poslova, uzeli alat koji im je bio pri ruci i počeli da razbijaju vrata i katance kako bi oslobodili svoje prijatelje iz ćelija.
“Usred tog užasa, zatvorenici su pronašli način da pošalju poruku svetu. Komadima bele plastike, u zatvorskom dvorištu, ispisali su reč “HELP”. Bio je to jednostavan, kratak, ali svetu razumljiv poziv. Tim pozivom zatvorenici su pokazali da su živi. I to je uspelo, jer su vazdušni napadi obustavljeni. Ali i sama ta reč “HELP”, postala je razlog za bes ubica. Jer je remetila njihov scenario. Pokazivala je da se unutar zatvora nalaze živi ljudi, zatvorenici i svedoci ”, naglasila je Haxhiu.
Predsednica Skupštine rekla je da je nakon toga, 22. maja, zatvorenicima naređeno da se postroje, pod izgovorom da će biti prebačeni.
“Umesto premeštaja, na njih je otvorena vatra. Postrojeni, nenaoružani i nezaštićeni, ubijani su u zatvorskom dvorištu. Svedočenja preživelih govore o novim napadima tokom tog i narednog dana, o ljudima koji su spas tražili u oštećenim zgradama, o ranjenicima bez pomoći, o zatvorenicima koji su pokušavali da spasu jedni druge. U mehanizam zločina bili su uključeni i srpski zatvorenici, osuđeni za teška krivična dela, koji su bili naoružani i stavljeni u službu srpskog državnog aparata. Dana 23. maja nasilje je nastavljeno. Napadi na zatvorenike koji su ostali unutar kompleksa dodatno su povećali broj žrtava”, istakla je predsednica Haxhiu, dodajući da je u zatvoru Dubrava ubijeno 116 albanskih zatvorenika, dok su stotine drugih ranjeni, u prostoru nad kojim je srpska država imala potpunu odgovornost.
Uoči tih događaja, 16. maja 1999. godine, iz zatvora Dubrava izveden je i profesor Ukshin Hoti, koji se od tada vodi kao nestao.
“Jedan od retkih političkih umova Kosova, čovek koji je slobodu promišljao kao istorijski poredak, nestao je upravo tamo”, rekla je Haxhiu.
Ona je dalje navela da je u Dubravi srpska država delovala kao aparat za ubijanje.
“Zatvorenici su bili evidentirani u registrima, smešteni po paviljonima, postrojeni, pod naređenjima i zaključani. Zato Dubrava ima posebnu pravnu i moralnu težinu. Tamo se zločin nije dogodio zato što država nije postojala. Tamo se zločin dogodio zato što je država bila prisutna u svakoj karici: u komandi, u straži, u oružju, u obmani i u pokušaju skrivanja istine”, navela je ona.
Predsednica Skupštine Haxhiu rekla je da danas nije dovoljno pominjati Dubravu samo kao datum, već je treba razumeti kao dokaz monstruoznih zločina Srbije nad nezaštićenim albanskim građanima.
“Takođe, moramo je razumeti i kao dokaz naše obaveze da imena ubijenih, svedočenja preživelih i puna istina o Dubravi postanu deo državne svesti Republike Kosovo”, rekla je u svom obraćanju predsednica Albulena Haxhiu.