20/10/2026
VJEŠALA ZA MARINA MILETIĆA
Ako ste ovih danas čitali portale, oni su najednom puni Marina Miletića.
Njegov saborski govor koristio se snažnim slikama koje su odmah HDZ, Možemo i globalistički mediji pokušali iskoristiti za napad na njega i Most prikazujući nas kao nekakve ekstremiste koji zagovaraju javna smaknuća.
Za razliku od mnogih karijernih političara, Marin Miletić doista je zastupnik ljudi koji su mu dali glas, ljudi koje sreće po terenu i svih onih koji trenutnim stanjem u državi nisu zadovoljni.
Nimalo.
Ljudi svašta govore na terenu. Jedni plaču, drugi viču, treći psuju, četvrti rezignirano sliježu ramenima, a peti naprosto šute, nade uglavnom ubijene.
Sve to Marin prolazi iz dana u dan.
Punu paletu osjećaja razočaranih ljudi on nosi sa sobom, znajući da se u Saboru za njihov bolji život bori protiv ljudi koji se dođu hvaliti i smijati drugima u lice.
Iz Bruxellesa, u rebra.
To je iskustvo golemog, rastućeg broja birača, ljudi diljem Lijepe Naše, koji su frustrirani time što je odgovor na njihovo nezadovoljstvo neki vladin postotak ili ljevičarska borba za propalost prošlosti.
Koliko su se sladostrasno mnogi obrušili na Marina možda ste pomislili da se kod nas u Mostu skriva glavni državni negativac.
Pronevjeritelj nezamislivih milijuna javnog novca, trovač Like, koruptivni medicinar, ambiciozno-iskvareni činovnik Hrvatskih cesta, financijer opskurnih LGBTQ udruga ili zagovaratelj slabe granice; bezglavog utrkivanja u tome tko će uvesti stranca kojem može manje platiti u manje kvadrata.
Marin je, teško vjerujem da ovo treba objasniti odraslim ljudima u 21. stoljeću koji su navodno prošli školske lekcije čitanja s razumijevanjem, koristio hiperbolu.
Preuveličavajući stavove i osjećaje kao i stavove osjećajima, htio je na oštar način prikazati koliko ljutnje i bijesa u narodu postoji zbog tolike korupcije, nemara, ruganja, krivih skretanja i promašenih politika.
Kakve ptice, ljudi, ma i one bi vas zaobišle?
(Moram napomenuti, i ovo je bila neka vrsta „figure“, da me slučajno ne proglase ornitologom zlog jezika).
Čitamo o totalitarnim umovima, zanimljivo, od stranke u koju su bivši totalitarci preko noći stizali ambicioznije nego migranti u Ceutu.
Možda bi se drug Kolega mogao prisjetiti kakva su to vremena bila, kakvi umovi, koji su, ne koristeći nikakva „stilska sredstva“, sjekirom lovili naše ljude i kada su pokušali napustili rodnu grudu.
Možda bismo svi mi mogli, da nisu požurili zatvoriti određene arhive.
Slušam od gđe. Kekin, koja valjda običava šetati gradom uz dosjetke o NDH, kako je Možemo taj koji zagovara pravnu državu, a mi ne znam kakav mrak.
Eto, domaći Yuppiji nas kao rijetka sorta lijevih štrajkolomaca, idu poučavati, krpajući se stranci za čiju se prošlost Račan morao ispričavati.
Baš su pali pali bez ispaljenog metka, na staru foru novog početka.
Hoće li Marin nekoga vješati? Neće
Hoće li Most? Nikako
Želimo li diktatorsku vlast ili totalitarni sustav.
Ne želimo.
Imamo i čitavu deklaraciju o principima i nazorima, ali zašto bi ti službeni stavovi bili važni ako će samo upropastiti nečiju zluradu priču?
Nikako ne inzistiramo na tome da se svakome mora svidjeti način izlaganja Mostovaca, pa tako ni Marina, ali čvrsto stojimo uz čovjeka koji iz dana u dan čuje i osjeća što mu i kako ljudi govore.
Sasvim je jasno o čemu se radi; narod je, pa i Marin, ogorčen time što oni koji su se ogriješili o narod, krali javni novac i zloupotrebljavali svoje funkcije jedva da dobivaju stvarne kazne.
Kao da se mimo zakona rugaju ljudima.
Pustite se fiktivnih bandera i metaka, dežurni skretničari pažnje, neka se počne poštovati zakon u ovoj zemlji.
U obračunu s korupcijom bit ćemo odlučni i beskompromisni.
Bez obzira zvao se netko HDZ ili Možemo i bez obzira koliko medijske zaštite imao.
Most se ne boji moćnika bilo koje vrste.
Poštivanje zakona i djelotvorno pravosuđe, da je Most na vlasti, nikoga od današnjih dežurnih snebivatelja ne bi odvelo ni na vješala ni na streljački vod, ali mnogi od njih znaju da bi možda morali zovnuti kojeg odvjetnika.
Hvala što su se prepoznali.
I Plenkovićeva klika i Kekinica i Možemo i globalistički mediji!