KGZ - Knjižnica Savica

01/11/2026

[𝐍𝐞𝐝𝐣𝐞𝐥𝐣𝐧𝐢 𝐠𝐮𝐭𝐥𝐣𝐚𝐣 𝐩𝐨𝐞𝐳𝐢𝐣𝐞: Josip Pupačić]

Moj grob će biti sunčan, tih
i krcat bogatoga sjaja,
beskrajan prostor gdje oluje mru
nad stijenjem zavičaja.

Na njemu ne će gorjeti svijeća
niti će naricat žene.
Ja živ ću ostat da smijehom sna
raspršim uspomene.

Uskrsnut ne ću, i čemu to
živjet ću ljepše neg prije,
a ono što ljudi smrću su zvali
za mene smrt i nije.

To će tek biti slobodan život
od patnji i veriga svijeta,
taj prostor gdje mi polože tijelo
bit će samo vinjeta.

Rasut ću sebe u srca mnoga,
i živjet u bezbroj života,
jer od sadanjeg mračnoga mene
ostat će samo ljepota.

(pjesma „Moj grob“)

Na dan Svih svetih prisjećamo se sjajnoga hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića (Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928. – otok Krk, 23. svibnja 1971.), koji je u svojih četrdesetak godina života zablistao i nastavio blistati jednakom snagom u sazviježđu hrvatske pjesničke riječi i nakon svog tragičnog i preranog odlaska. Obiteljsku tugu i tragedije koje su ga pratile za života, poput gubitka trojice braće, na nježan je i suptilan način opjevao u brojnim pjesmama, duboko svjestan prolaznosti zemaljskoga života, ostavivši najbolje od sebe u svojim lirskim pjesmama i u srcima svojih čitatelja.

Dostupnost njegovih djela u Knjižnicama grada Zagreba provjerite klikom na sljedeću poveznicu: https://bit.ly/Josip_Pupačić

Izvor: enciklopedija.hr
Fotografija: Knjižnice grada Zagreba
Izdavač zbirke „Pjesme”: Ex libris
Izrađeno u alatu Canva.

30/10/2026

29/10/2026

🏛️ ŽENSKI ARHETIPOVI U GRČKOJ MITOLOGIJI

Što nam priče o grčkim božicama i junakinjama mogu otkriti o ženskom identitetu, osobinama i životnim ulogama? Koliko su drevni mitovi prisutni i u našem suvremenom životu?

Na predavanju „Ženski arhetipovi u grčkoj mitologiji” upoznat ćemo različite ženske arhetipove i istražiti njihovo značenje nekada i danas.

Predavanje će održati Mirela Despotović, prof. psihologije, suosnivačica Centra za civilne inicijative i dugogodišnja stručnjakinja u području razvoja zajednice, aktivnog starenja i mentalnog zdravlja.

📅 Srijeda 4. studenoga 2026. u 17 sati

📍 Knjižnica Savica

👥 Za osobe u dobi od 55 godina i starije

Ulaz je slobodan!

📌 Važna informacija za sudionike: Za evidentiranje sudionika u sklopu projekta Treći val potrebno je ispuniti pristupne obrasce i priložiti presliku osobne iskaznice kao dokaz pripadnosti ciljnoj skupini (55+). Molimo sudionike da na radionicu ponesu osobnu iskaznicu, koja će se u tu svrhu fotografirati. Osobne podatke i preslike dokumenata za potrebe projekta prikuplja nositelj projekta, Centar za civilne inicijative.
----------------------
Predavanje se održava u sklopu projekta Treći val i programa 65 plus Knjižnica grada Zagreba. Projekt Treći val sufinancira se sredstvima Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i državnog proračuna Republike Hrvatske, a program 65 plus sufinanciraju Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

28/10/2026

San o boljem životu: migrantske priče s različitih strana svijeta

Roman „Dvije deke, tri plahte” Rodaana Al Galidija donosi priču o Samiru Karimu, iračkom izbjeglici koji u Nizozemskoj čeka odluku o zahtjevu za azil. Smješten u prihvatni centar s nekoliko stotina ljudi iz različitih dijelova svijeta, Samir se suočava sa svakodnevicom obilježenom neizvjesnošću, birokratskim pravilima i dugotrajnim čekanjem. Stanovnici centra ne znaju kada će dobiti dozvolu boravka, a mnogima se godine života pretvaraju u neprestano iščekivanje mogućnosti da počnu iznova. Njihove sudbine otkrivaju različite razloge napuštanja domovine, ali i zajedničko iskustvo gubitka, nepripadanja i potrage za sigurnošću. Roman istodobno propituje europski sustav azila, odnos društva prema izbjeglicama i posljedice života u kojem su pojedinci svedeni na administrativne postupke i odluke. Unatoč ozbiljnosti teme, Al Galidi pripovijeda s mnogo humora, topline i ironije, prikazujući ljude koji i u najtežim okolnostima nastoje sačuvati dostojanstvo, međusobnu bliskost i nadu u bolju budućnost.

Rodaan Al Galidi nizozemski je književnik i pjesnik iračkog podrijetla, rođen 1971. godine u Iraku, koji od 1998. živi u Nizozemskoj, gdje je godinama čekao odobrenje zahtjeva za azil. Tijekom tog razdoblja samostalno je naučio nizozemski jezik, na kojem piše romane i poeziju, a za roman „De autist en de postduif” dobio je Nagradu Europske unije za književnost 2011. godine. Roman „Dvije deke, tri plahte”, nadahnut njegovim iskustvom života u prihvatnom centru za tražitelje azila, s nizozemskoga je prevela Svetlana Grubić Samaržija, a hrvatsko izdanje objavila je Hena com 2021. godine.

Ciklusom „San o boljem životu” predstavljamo autore i djela koja se bave temom migranata i migracija jer je 2026. godina u Knjižnicama grada Zagreba posvećena temi migracija, s ciljem prepoznavanja i uvažavanja različitih razloga kretanja ljudi – od globalnih kriza do osobnih odluka.

📸 Izrađeno u alatu Canva; fotografija naslovnice preuzeta iz mrežnog kataloga Knjižnica grada Zagreba.

27/10/2026

🥾 NA KRAJU P**A PUT – CAMINO DE COMPOSTELA

Što Camino de Santiago, jedan od najpoznatijih hodočasničkih putova u Europi, znači onima koji se odluče njime krenuti? Osim fizičkog izazova, ovaj višestoljetni put prema Santiagu de Composteli u Španjolskoj donosi priliku za nova iskustva, susrete i osobna otkrića.

Na putopisnom predavanju „Na kraju p**a put – Camino de Compostela” svoja će iskustva i doživljaje podijeliti Božena Galoić Cigit, putnica, planinarka, pjesnikinja, psihoterapeutkinja, putopričašica i penzionerka, koja je tijekom svojih putovanja obišla više od 70 zemalja svijeta.

📅 Utorak, 3. studenoga 2026. u 18 sati

📍 Knjižnica Savica

Dođite i otkrijte zašto za mnoge hodočasnike Camino ne završava dolaskom na odredište!

Predavanje se održava u sklopu programa Svijet na dlanu, koji je dio krovnog programa Knjižnica grada Zagreba Diskusija u tijeku, sufinanciranog sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.

26/10/2026

🍂 Haiku u Knjižnici Savica

U petak je u Knjižnici Savica završio jesenski ciklus radionica haiku poezije pod vodstvom pjesnika Gorana Gatalice.

Tijekom triju susreta sudionici su učili o haikuu, razgovarali o pjesničkom stvaralaštvu, razmjenjivali ideje i iskustva, a pritom se i dobro zabavljali. Završni susret protekao je u posebno vedrom raspoloženju, uz puno razgovora, smijeha i novih pjesničkih nadahnuća.

Hvala Goranu Gatalici na zanimljivim i poticajnim susretima, a svim sudionicima na interesu, sudjelovanju i ugodnom druženju! 🌿

21/10/2026

Jučer smo se u okviru projekta „Na Trnju sa zvijezdamaˮ družili s piscem Igorom Belešom, autorom romana „Listanje kupusaˮ, i proveli ugodnu, dirljivu i toplu večer prožetu smijehom, pričanjem priča i dijeljenjem uspomena.

Od Igora saznali smo mnoštvo zanimljivih detalja o tome kako je postao pisac, o motivaciji za pisanje ovoga romana, njegovom spisateljskom putu, o tome koliko je „Listanje kupusaˮ promijenilo njegov život, ali i živote mnogih koji su ga čitali te brojnim prekrasnim porukama čitatelja koje dobiva i danas, tri godine nakon izlaska romana.

Kao rođeni pripovjedač, ne samo na papiru već i uživo, duhovit i neposredan, Igor nas je odveo u svijet svoga djetinjstva govoreći o odrastanju u Borovu naselju, o životu u izbjegličkom crikveničkom hotelu, o preko devedeset susreta i promocija koje je održao promovirajući svoj roman po cijeloj Hrvatskoj i šire.

Igoru želimo puno uspjeha u daljnjem književnom radu, a vama toplo preporučamo čitanje romana riječima poznate hrvatske književne kritičarke Jagne Pogačnik: „Dakle, knjiga koja me u posljednje vrijeme pomjerila i dojmila je „Listanje kupusaˮ Igora Beleša. Ako za nju još niste čuli, učinite to, molim vas, prije no što postane opće mjesto knjiga koje pomjeraju i ostavljaju dojam.ˮ

Fotografije: Knjižnice grada Zagreba

21/10/2026

[Izložba „Gaz” uz Mjesec hrvatske knjige; 15. 10. – 15. 11. 2026.]

Konceptualna i višemedijska izložba „Gaz” predstavlja radove autora Demirela Pašalića i Azre Svedružić koji različitim umjetničkim djelima tematiziraju svoj višegodišnji rad na povezivanju krajolika s pitanjima doma i pripadanja. Tematski fokus izložbe usmjeren je na migracije i migrante, utjecaj vodenih tokova na ljudske p**anje te načine na koje se osjećaj doma stvara, gubi i ponovno pronalazi tijekom kretanja.

Autori o izložbi promišljaju sljedeće: „Izložbu „Gaz”, koja je dio šireg umjetničkog istraživanja i našeg autorskog projekta Tok po tok, osmislili smo promatrajući različite vodotokove i riječne krajolike kroz koje smo nastojali razumjeti vodu ne samo kao prirodni fenomen nego kao živi sustav koji oblikuje prostor i povezuje različita staništa. Potok, rijeka i podzemni tok nisu tek elementi krajolika – oni su entiteti u neprestanom kretanju, prostori u kojima se susreću voda, tlo, biljni i životinjski svijet, naselja, infrastruktura, ljudi.

Voda je istodobno fizička tvar i nositelj promjene. Ona oblikuje obale, odnosi sediment, stvara nova staništa, povezuje udaljene prostore i prenosi tragove. Njezin tok nikada nije potpuno izoliran od onoga što se događa oko njega: u vodi završavaju tvari iz tla, otpad, onečišćenja, organske tvari, sjemenje i različiti oblici života. Vodotok tako postaje živi arhiv krajolika – prostor u kojem se mogu čitati posljedice i našeg utjecaja i prirodnih procesa.

Ljudsko kretanje samo je jedan od mnogih tokova koji se isprepliću s vodenim tokom. Poput vode, ljudski život istodobno poznaje ukorijenjenost i promjenu, zadržavanje i odlazak. Dom pritom izranja kao nešto promjenjivo: može biti vezan uz određeno mjesto, ali može biti i iskustvo, sjećanje ili odnos koji se prenosi kroz kretanje. U vremenu kada se migranti gotovo isključivo promatraju kroz administrativne kategorije i političke rasprave, izložbom provociramo dublju perspektivu: jer na karti se povlači crta, na rijeci se podiže ograda, na obale postavljaju kamere, od čovjeka prave slučaj, od slučaja statistiku, od statistike broj. Hej svi mi, iza broja moramo ponovno pronaći čovjeka!

Ljudi su oduvijek slijedili tokove vode tražeći hranu, sigurnost, slobodu ili novi početak. Migracija nije povijesna iznimka, nego jedna od temeljnih konstanti ljudskog postojanja koja je oblikovala kulture, jezike, gradove i krajolike. U riječnom se toku zrcali ljudsko iskustvo: potraga za pripadanjem, suočavanje s gubitkom doma i mogućnost da se dom ponovno pronađe ili izgradi negdje drugdje.”

Demirel Pašalić i Azra Svedružić umjetničku suradnju započeli su 2015. godine realizacijom umjetničke trilogije „Welcome”, a od 2019. godine intenzivno stvaraju artivističko-ekološki projekt „Slušaj šume!”. Osmišljavanjem i organizacijom niza izložaba, izvedbi i suradnji stekli su prepoznatljivost i izvan Hrvatske.

Demirel Pašalić multimedijalni je umjetnik koji živi i radi u Zagrebu. Godine 1998. diplomirao je na FAMU (Filmskoj akademiji) u Pragu, na odsjeku za filmskog snimatelja. Od 1995. radi kao snimatelj, fotograf, glazbenik i dizajner. Autor je niza umjetničkih radova u različitim medijima, koje redovito izlaže na samostalnim izložbama, a surađuje i s brojnim umjetnicima na njihovim projektima. Potpisuje brojna autorska glazbena djela, a aktivno svira više od tri desetljeća. Uspješnu suradnju ostvario je i s javnim ustanovama u kulturi i akterima nezavisne kulturne scene. Član je HGU-a (Hrvatske glazbene unije), ULUPUH-a (Hrvatske udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) i HZSU-a (Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika).

Azra Svedružić multimedijalna je umjetnica koja živi i radi u Zagrebu gdje je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti (1996.). Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu od 1995. te je autorica više stotina umjetničkih radova, uključujući likovne i vizualne radove, ambijentalne i site-specific instalacije, multimedijalne i videoradove, hibridne projekte. Svoja djela i projekte izlagala je na više od pedeset samostalnih i skupnih izložaba, kao i na filmskim i video festivalima diljem svijeta (Slovenija, Njemačka, Velika Britanija, SAD, Kanada, Cipar, Srbija, Španjolska, Grčka, Turska, Rusija, Čile, Francuska). Angažirana je kulturna radnica i aktivistica, sudjeluje u mnogim suradničkim i kulturnim projektima. Članica je HULU-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika).

Više o autorskom projektu: https://www.slusajsume.com/
Kontakt s autorima: [email protected]

Izložba „Gaz” dio je projekta „Tok po tok” u produkciji Ganz nova kultura promjene, uz potporu Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova. Izložba se održava u Mjesec hrvatske knjige, u sklopu programa SviMi Knjižnica grada Zagreba, sufinanciranog sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.

Autor fotografije: Demirel Pašalić

20/10/2026

[Književne obljetnice: Elfride Jelinek 📚🖊📖]

„Vrijeme prolazi, a i mi u vremenu. Njih su dvije zatvorene pod staklenim zvonom, Erika u svojim finim krpicama i njena mama. Zvono se može podići samo ako ga netko na vrhu uhvati za staklenu kuglicu i podigne. Erika je poput kukca u jantaru, bezvremena, ne može joj se odrediti starost. Nema povijesti niti stvara povijest. Taj kukac već odavno ne može gmizati niti puzati. Erika je jednostavno zapečena u modliću beskonačnosti. Tu beskonačnost ljubazno dijeli sa svojim omiljenim glazbenicima, no to ne znači da će i sama postati velika glazbenica. Erika se izborila za svoje mjesto u svijetu glazbe, i to u neposrednoj blizini velikih stvaralaca.”

(ulomak iz romana „Pijanistica“ Elfriede Jelinek, s njemačkoga prevela Helen Sinković)

Elfriede Jelinek (1946.), austrijska književnica, dramatičarka i pjesnikinja, jedna je od najosebujnijih i najprovokativnijih autorica suvremene europske književnosti. Godine 2004. dobila je Nobelovu nagradu za književnost, za iznimnu jezičnu snagu kojom u svojim romanima i dramama razotkriva društvene stereotipe i njihove mehanizme podčinjavanja. Rođena je u Mürzzuschlagu, a odrasla u Beču, gdje je studirala glazbu, povijest umjetnosti i teatrologiju. Glazbeno obrazovanje ostavilo je snažan trag u njezinu književnom stvaralaštvu, osobito u ritmu i strukturi jezika.

U svojim djelima beskompromisno progovara o odnosima moći, nasilju, seksualnosti, položaju žena te društvenim i političkim proturječjima. Njezin književni izraz obilježavaju ironija, sarkazam, groteska i poigravanje jezikom, kojima razotkriva licemjerje i skrivene mehanizme društvene represije. Među njezinim najpoznatijim romanima ističu se „Ljubavnice“ (1975.), „Isključeni“ (1980.), „Pijanistica“ (1983.), „Naslada“ (1989.) i „Djeca mrtvih“ (1995.). U romanu „Pijanistica“ autorica istražuje razoran odnos majke i kćeri, potisnutu seksualnost i nemogućnost oslobađanja od nametnutih očekivanja. Roman je 2001. godine ekranizirao redatelj Michael Haneke, s Isabelle Huppert u glavnoj ulozi.

Autoričina djela često izazivaju nelagodu i podijeljene reakcije, ali upravo se u njihovoj provokativnosti krije snaga književnosti koja odbija uljepšavati stvarnost.

Dostupnost djela Elfride Jelinek u Knjižnicama grada Zagreba provjerite klikom na poveznicu: https://bit.ly/4i2ijl7

📸 G. Huengsberg / Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0

Izrađeno u alatu Canva.

18/10/2026

[𝐍𝐞𝐝𝐣𝐞𝐥𝐣𝐧𝐢 𝐠𝐮𝐭𝐥𝐣𝐚𝐣 𝐩𝐨𝐞𝐳𝐢𝐣𝐞: Silvije Strahimir Kranjčević]

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojemu srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo ̶ ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlađe sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.
.. Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
(pjesma „Moj dom”, 1897.)

Silvije Strahimir Kranjčević, hrvatski pjesnik, rođen je u Senju 17. veljače 1865., a umro u Sarajevu 29. listopada 1908. godine.
Autor mnogih antologijskih pjesama hrvatske književnosti, od kojih pjesma „Moj dom“ govori o pjesnikovoj stvarnoj čežnji jer je Kranjčević skoro pola života proveo izvan domovine službujući po školama u Bosni i Hercegovini. Smatra se najvećim hrvatskim pjesnikom 19. stoljeća te prvim velikim socijalnim pjesnikom, čije romantičarsko pjesništvo pokriva vrlo širok raspon tema (nacionalni problemi, univerzalna ljudska pitanja, ljudska intima, kršćanski i biblijski mitovi...) čineći most prema hrvatskoj moderni.

Dostupnost pjesnikovih djela u Knjižnicama grada Zagreba provjerite klikom na sljedeću poveznicu: https://bit.ly/4rLiG85

Izvor: enciklopedija.hr
Fotografija: Knjižnice grada Zagreba
Nakladnik zbirke „Poezija”: Zora
Izrađeno u alatu Canva.